U vrijeme svoje tragične izolacije od ostatka svijeta, Berlin je kao čudesni svjetionik u svoja njedra privlačio emigrante iz međunarodnog glazbenog polusvijeta. Padom zida i ujedinjenjem Njemačke nestaje ta snovidna atmosfera suvremenog Babilona, no nešto ipak ostaje – zvučna zabilješka – klangschrift jednog predapokaliptičnog razdoblja.
“Cluster Analysis/Mechanize Something Idiosyncratic/Ghost Echoes/Define an Area as `Safe’ and use it as an Anchor” /from Oblique Strategies/
Ritam mašina, električni bubanj, drveni bubanj, glasni bubanj, snažni bubanj, limeni bubanj, bubanj na kojeg je redatelj prosuo malo vode…
Nabrajati sve kolaboracije i suradnje ovog kreativnog trojca je vrlo nezahvalan posao jer toga u raznim kombinacijama ima napretek, ali ograničimo se barem na one najpoznatije.
Današnje je izdanje eXita posvećeno nedavno preminulom Johnu Wettonu, glazbeniku koji je svoj trag utkao u završnu ‘trilogiju’ prve faze King Crimsona, a pamtit ćemo ga i kao čelnika sastava Asia.
Greg Lake je dokazao da je vanserijski skladatelj i vrstan instrumentalist, a njegovo ime ostaje potpisano na omotima nekih od ključnih albuma progresivne glazbe. Ne treba tražiti više.
U vrijeme svoje tragične izolacije od ostatka svijeta, Berlin je kao čudesni svjetionik u svoja njedra privlačio emigrante iz međunarodnog glazbenog polusvijeta.
‘Before And After Science’ zatvara Enoovu art-pop tetralogiju sa sredine sedamdesetih i skoro tri desetljeća njegov je posljednji album sa prisutnim vokalnim skladbama. No, ono što ovom uratku daje autentičnost i kvalitetu jest rivalistički odnos onih ritmičkih nauštrb rasplinutih skladbi, a takva je polarizacija tek prividna pošto i u međuprostoru egzstiraju kompozicije koje se ne mogu olako uvrstiti u navedeni stereotip. U svakom slučaju, inovantan i inspirativan album koji definitivno zaslužuje mjesto u rubrici ‘Nezaboravne Vatre’!
Kada je u rujnu 1981. objavljen album Discipline najavivši tako novu epohu u djeovanju sastava King Crimson, većina je štovatelja i kritičara smatrala kako se radi tek o ponavljanju već viđenog. Srećom, Robert Fripp je imao sasvim drugačiju viziju. Šest godina (1975. – 1981.) neaktivnosti sastava iskoristio je na najbolji mogući način, usavršavajući stil i viziju, tako da uskrsnuće King Crimsona nipošto nije značilo šturo ponavljanje prošlosti, već istinski novi početak, start sa sasvim drugačijih pozicija kao najava trke planirane u neistraženom pravcu.
Nastup Frippa i Enoa u pariškoj Olympiji 28. svibnja 1975. održan je nakon izdavanja dva zajednička albuma, i predstavlja ih u nešto bogatijoj, mada i dalje meditativnoj formi. Snimka spomenutog koncerta možda jest pomalo hipnotička, no zahtjeva temeljito preslušavanje koje će na koncu biti nagrađeno soničnom ekstazom!
45 (slovima: četrdesetipet) godina provedenih na sceni, manje više u pogonu jest brojka kojom se mogu podičiti samo najbolji. Uredništvo KLFM-a će taj rođendan sastava/projekta King Crimson odraditi uzastopnim emitiranjem dva koncertna zapisa – jednog iz 1974., te jednog iz 2013., razdvojenih tek petominutinim Frippovim osvrtom na neke zanimljive detalje. Happy Birthday!
U nastavku noćnog programa, još jedan dragulj za one koji će ove KLFM-ovske rođendanske večeri ostati kod kuće. Nakon reprize Soda Fountaina (23.15 – 01.15 h), preslušajte ‘Radiophonics, 1995. Soundscapes, Vol 1.’, prvi uradak iz Soundcsapes serije Roberta Frippa, snimljen uživo tijekom sedam nastupa (od 3. do 9. travnja 1995.) u Buenos Airesu.
