Calexico ZG/Retrospektiva/Scott Walker – Bish Bosch
Uz nekoliko ‘live’ skladbi sa zagrebačkog koncerta Calexica lagano ulazimo u neformalnu, retrospektivnu emisiju složenu povodom formalnog događaja – našeg proboja u javnost!
In Memoriam: John Wetton (1949. – 2017.)
Današnje je izdanje eXita posvećeno nedavno preminulom Johnu Wettonu, glazbeniku koji je svoj trag utkao u završnu ‘trilogiju’ prve faze King Crimsona, a pamtit ćemo ga i kao čelnika sastava Asia.
U utorak, 31. siječnja 2017. napustio nas je John Wetton, britanski glazbenik koji će ostati zapamćen kao predvodnik pop-prog sastava Asia te kolaborator brojnih bendova poput Family, Roxy Music, Uriah Heep i drugih.
Ipak, Johnov je životni doseg definitivno uloga koju je odigrao pri kreiranju finalne trilogije prve inakrnacije King Crimsona (riječ je o albumima Lark’s Tongues In Aspic, 1973.; Starless And Bible Black, 1974.; te Red, 1974.).
Više o ovoj fazi Wettonovog stvaralaštva kao i o naslijeđu sastava King Crimson možete doznati prateći priloženi LINK.
autor: Vjeran Stojanac, 03/02/2017
Vezane objave
Arhiva
My Bloody Valentine / H – block
U današnjoj dvodjeljnoj emisiji najprije osvrt na 30 godina karijere sastava My Bloody Valentine, a nakon toga glazbeno putovanje koje može ali i ne mora biti potaknuto heroinom!
Green on Red
Ako je netko predstavljao most između progresivnog psihodeličnog folka šezdesetih (Byrds, Buffalo Springfield) i ‘No Depression’ pravca s kraja osamdesetih, bili su to upravo Green on Red. Taj je sastav uz The Long Ryderse, The Three O’Clock, Opal, Thin White Rope, Naked Prey, True West, Dream Syndicate i The Rain Parade predstavljao jezgru tzv. Paisley Undergrounda, trenda s početka osamdesetih koji se temeljio na spajanju spomenutog folk/country naslijeđa Byrdsa, neopsihodelije i garažnog zvuka. Ipak, od svih navedenih, Green on Red su, uz The Long Ryderse bili najviše usmjereni prema roots glazbi i nedvojbeno najzaslužniji za skorašnju eskalaciju ‘alt-countryja’.
Firewater
Firewater je sastav koji nažalost uglavnom zaluta na nepredviđene lokacije, ili ga još gore zamjenjuju s istoimenim projektom nedostojnim pažnje. No, sve ono što je Tod A. napravio u ova dva desetljeća po raspuštanju svojeg prethodnog benda Cop Shoot Cop je itekako dojmljivo, unikatno, i bez lažne skromnosti presavršeno! Postići tako odmjeren a efikasan konflikt osobne vizije, punka, folka i cabareta nije banalnost omogućena svima, posebice ne onim sličnim, razvikanim imenima koja prednjače na globalnoj nezavisnoj sceni.
