Quincy Jones
Filmski El Diabolik u 24. izdanju vrti Quincy Jonesa, sa soundtrackovima iz “They Call Me Mister Tibbs”, Gordon Douglasa, sa Sidney Poitierom iz 1970. te iz hit vesterna “Mackenna’s Gold” iz 1969.
Robert Fripp & Brian Eno – Olympia, Paris 28/05/1975
Nastup Frippa i Enoa u pariškoj Olympiji 28. svibnja 1975. održan je nakon izdavanja dva zajednička albuma, i predstavlja ih u nešto bogatijoj, mada i dalje meditativnoj formi. Snimka spomenutog koncerta možda jest pomalo hipnotička, no zahtjeva temeljito preslušavanje koje će na koncu biti nagrađeno soničnom ekstazom!
Ovaj je koncertni nastup u biti scensko upriorenje plodne kolaboracije dvaju ikona progresivne glazbe s sredine sedamdesetih, Roberta Frippa i Briana Enoa. U vrijeme kad je dvojac realizirao zajedničke albume No Pussyfooting (1974.) i Evening Star (1975.), Eno je već davno napustio Roxy Music te paralelno radio na svojim prvim samostalnim projektima (Here Come the Warm Jets, Taking Tiger Mountain, Another Green World), dok je Fripp, upravo raspustivši matični sastav King Crimson (koji će uskrsnuti početkom osamdesetih) usmjerio svoje snage ka vlastitoj karijeri, te ovakvim suradnjama s drugim glazbenicima.
Brian Eno i Robert Fripp, 1975.
Iako oba zajednička albuma Frippa i Enoa imaju eksperimentalni i ambijentalni prizvuk, detalnjijim se preslušavanjem mogu uočiti brojne natruhe složenijih melodijskih fraza (neke od njih će evoluirati u pune teme prisutne na kasnijim pojedinačnim radovima ovog dvojca. Uglavnom, pretakanje prethodno zabilježenih i definiranih glazbenih fraza u živu izvedbu ponudilo je još neke dodatne momente, konkretno improvizaciju čime su neke glazbene skice, koje su na albumima No Pussyfooting i Evening Star egzistirale tek u rudimentarnom obliku ovdje dobile nadgradnju.
Snimka koncerta održanog u pariškoj Olympiji 28. svibnja 1975. možda jest pomalo hipnotička i meditativna, no zahtjeva temeljito preslušavanje koje će na koncu biti nagrađeno soničnom ekstazom!
Robert Fripp & Brian Eno: May 28, 1975., Olympia, Paris, France
01 Water On Water 10:46
02 A Radical Representative Of Pinsnip 9:39
03 Swastika Girls 7:44
04 Wind On Wind 3:14
05 Wind On Water 9:19
06 A Near Find In Rip Pop 7:23
07 A Fearful Proper Din 4:10
08 A Darn Psi Inferno 4:59
09Evening Star 6:06
10 An Iron Frappe 10:31
11 Softy Gun Poison 12:31
12 An Index Of Metals 7:21
13 Test Loop II 00:46
I na samom kraju, jedna zanimljivost – na iduću suradnju Roberta Frippa i Briana Enoa (ne računajući sessione za Bowiev Heroes te rad na albumu Fear of Music Talking Headsa) trebalo je čekati skoro tri desetljeća.
Album Equatorial Stars pojavio se tek 2004. godine!
autor: Vjeran Stojanac, 19/06/2015
Vezane objave
Arhiva
Epizoda 43
U najnovijem El Diaboliku, s vinila sviraju: Franco Micalizzi, Henry Mancini, Bappi Lahiri, Carlos Peron, Ennio Morricone, François De Roubaix, Lalo Schifrin, Maurice Jarre, Vladimir Cosma i drugi.
MoSt
Ako je išta konstanta u ovom gradu, onda je to činjenica da će se na sve, prije ili kasnije, baciti…
Poliziotteschi
U nedjeljnom El Diaboliku, slušamo kao spin-off La Strade, i braću De Angelis iz kultnog poliziotteschi filma “Il Cittadino Si Ribella”, Enza G. Castellarija, s Francom Nerom, iz 1974. godine.
