45 (slovima: četrdesetipet) godina provedenih na sceni, manje više u pogonu jest brojka kojom se mogu podičiti samo najbolji. Uredništvo KLFM-a će taj rođendan sastava/projekta King Crimson odraditi uzastopnim emitiranjem dva koncertna zapisa – jednog iz 1974., te jednog iz 2013., razdvojenih tek petominutinim Frippovim osvrtom na neke zanimljive detalje. Happy Birthday!
Kako već sam naslov kaže, jedno od najvećih imena suvremene progresivne scene, nekoć londonski sastav a danas međunarodni projekt King Crimson je već 45 godina u pogonu.
O ovom imenu i Robertu Frippu, kreativnom geniju koji se iza njega krije ste već manje više sve bitno mogli doznati u jednom od prethodnih izdanja emisije eXit.
Ovoga ćemo puta pak povući jednu zanimljivu usporednicu, odnosno komparirati zvuk prve inkarnacije benda (1969. – 1974.) s ovom zadnjom, koja je turneju započela lani, 2013., te nastavila prije nekoliko mjeseci, konkretno u rujnu 2014!
King Crimson – Live in Central Park, New York City, 01/07/1974.
01 Intro
02 21th Century Schizoid Man
03 Lament
04 Exiles
05 Instrumental
06 Easy Money
07 Fracture part I
08 Fracture part II
09 Fripp Says ‘Goodbye’
10 Starless
11 The Talking Drum
12 Lark’s Tongues In Aspic part II
13 Outro
The Crimson ProjeKCt – Live in Club Citta’, Tokyo, 03/2013.
01 B’Boom
02 Thrak
03 Frame By Frame
04 Dinosaur
05 Industry
06 Elephant Talk
07 VROOOM VROOOM
08 Sleeples
09 Lark’s Tongues In Aspic part II
10 Indiscipline
11 Red
12 Thela Hun Ginjet
Zanimljivo je uočiti kako je ekipa koja je odradila njujorški koncert 1. srpnja 1974. bila ona zadnja inkarnacija klasične postave King Crimsona: pored nezaobilaznog Frippa, bili su tu vokal i basist John Wetton, bubnjar Bill Brufford te multiinstrumentalist David Cross.
Sastav je obnovljen 1981. u novoj postavi, koji su pored Frippa i Brufforda sačinjavali basist Tony Levin te gitarist i vokal Adrian Belew. Ljudi na sceni Crimsona su se narednih desetljeća izmjenjivali, odlazili i vraćali, ali jedno je ostalo neupitno – kvaliteta! Tako primjerice ovaj japanski koncert odrađuju Robert Fripp, Adrian Belew, Tony Levin, Pat Mastelotto, Markus Reuter, Julie Slick i Tobias Ralph.
Ne preostaje nam ništa drugo do čestitati nedavni 45. rođendan ovom vrhunskom sastavu/projektu!
autor: Vjeran Stojanac, 02/01/2015
Arhiva
Prije no što se pridružite slavlju povodom Bossovog 64. rođendana, obratite pažnju na dva izvrsna nova ostvarenja – ‘Dream River’ Billa Callahana (za neupućene, artist formerly known as ‘smog’), te ‘Rock Them Back to Hell!’, novi album čudnovatog blues/garage punk/country dvojca iz Fort Waynea, Indiana, zvanog Left Lane Cruiser.
Period 1966. -1968. iznjedrio je odličnu trilogiju Beach Boysa: Pet Sounds, Smiley Smile i Wild Honey! Ne gnjavite nego preslušajte eXit!
Ove subote uživajte u dva koncertna zapisa nastala u razmaku od četvrt stoljeća, koja naizgled nemaju ništa zajedničko osim izrazite krtičke note uperene prema javnosti i lažnim moralistima, zvali se oni George W. Bush ili Mary Whitehouse. Stoga, snimka nastupa Pink Floyda u dvorani Coliseum u Oaklandu, CA, kojoj prethodi kronološki kasniji live album Steve Earlea, ‘Just an American Boy’. Uistinu, skoro ništa zajedničko osim kvalitetnog pljuvanja u lice licemjerima i kako bi to Johnny lijepo kazao, govnarima!
Belgijski sastav dEUS je jako teško svrstati u određenu kategoriju, dijelom i zbog nedostatka lokalnih imena za kompariranje. Riječ je o jednom od rijetkih predstavnika beneluške alternativne glazbene scene koji su postali poznati i što je bitnije, priznati u međunarodnim okvirima, i to ponajviše zbog uistinu šarolike liste uzora i utjecaja koji su na jedan eklektički način zaživjeli u novom, karakterstičnom zvuku!
playlist
