Nadolazeći rođendani: David Byrne, Brian Eno & Robert Fripp
20:00–23:00 Subota 13.5.2017.
Nabrajati sve kolaboracije i suradnje ovog kreativnog trojca je vrlo nezahvalan posao jer toga u raznim kombinacijama ima napretek, ali ograničimo se barem na one najpoznatije.
Rođendani se ponekad preklapaju, ili ih dijeli tek jedan dan što je praktički zanemarujuće. Čak i ako niste rođeni iste godine. No, izgleda takva situacija pogoduje kreativnom razumijevanju, a popis koji slijedi možda ponajbolje govori o tome:
David Byrne 14/05/1952 Brian Eno 15/05/1948 Robert Fripp 16/05/1946
Brian Eno i David Byrne, 1981., za nastajanja albuma “My Life In The Bush Of Ghosts”
Nabrajati sve kolaboracije i suradnje ovog trojca je vrlo nezahvalan posao jer toga u raznim kombinacijama ima napretek, ali ograničimo se barem na one najpoznatije. U prvom redu tu su zajednički albumi Briana Enoa i Roberta Frippa; No Pussyfooting (1973.), Evening Star (1975.), te novomilenisjki TheEquatorial Stars (2004.) i The Cotswold Gnomes (2006.).
Što se Enoa i Byrnea tiče, zajedno su snimili dva vrhunska albuma od kojih je onaj prvi neupitno remek djelo, a to su My Life In The Bush Of Ghosts (1981.) i Every That Happens Will Happen Today (2008.), ali samo bi idiot izostavio podatak da je upravo Enoov producentski upliv drastično djelovao na zvuk Talking Headsa (albumi More Songs About Buildings and Food (1978.), Fear of Music (1979.) i revolucionarni Remain in Light (1980.)).
U Berlinu, 1977., tijekom rada na albumu “Heroes”
Bilo je i slučajeva kada se velika trojka našla međusobno, što jasno implicira potencijalno remek djelo. Onaj koji se jasno nameće jest suradnja prilikom snimanja spomenutog albuma Fear of Music Talking Headsa. Skladba I Zimbra nam tako donosi koloplet Byrneovog skladateljskog umijeća, Enoove vrhunske produkcije i Frippovog neponovljivog gitarskog tkanja!
Također, Eno i Fripp su bili dijelom one genijalne pozadinske mašinerije bez koje Bowiejeva ‘Berlinska trilogija’ (albumi Low (1976.), Heroes (1977.) i Lodger (1979.)) ne bi bili to što jesu. Zanimljivo je da je producent ove trojke (kao i ostalih albuma Davida Bowieja u razdoblju između 1969. i 1981.) još jedan ‘horoskopski bik’, Tony Visconti (rođen 24. travnja 1944.).
Možemo ‘kopati’ dalje i ta bi potraga za zlatom dala brojne rezultate, no skrasimo se na ovim primjerima.Od viška možda ne boli glava, ali moguće je uprizorenje nuspojave zvane ‘zbrka’, a to nam najmanje treba u ovoj bikovskom, rođendanskom izdanju emisije eXit.
Byrne, Eno i Fripp spadaju (uz spomenutog im kolegu i suradnika, nažalost preminulog Davida Bowieja) u najuže društvo onih glazbenih vizionara i inovatora bez čijeg bi upliva današnja scena izgledala bitno ogoljenije, siromašnije. Ukoliko vam ova tvrdnja izgleda možda pretjerana, poslušajte ovotjedno izdanje emisije eXit, gdje će djelo spomenutih individua biti predočeno idućim radovima:
Lista:
01 Brian Eno & David Byrne: My Life In The Bush Of Ghosts (43:25) 02 Talking Heads: I Zimbra (03:08) 03 Interview with Brian Eno & David Byrne (09:20) 04 Brian Eno & David Byrne: Everything That Happens Will Happen Today (46:16) 05 Tony Visconti on producing David Bowie’s Heroes (16:48) 06 David Bowie: Heroes (06:10) 07 David Bowie: Sense Of Doubt (03:56) 08 Brian Eno & Robert Fripp: Evening Star (48:09)
Prošle smo subote pomalo tiho obliježili jednu tužnu obljetnicu, dvadeset godina od preranog, no barem svojom voljom odabranog odlaska Kurta Cobaina. Stoga će ovotjedno izdanje eXita biti posvećeno njegovoj ostavštini, odnosno stvaralaštvu Nirvane u jednom relativno kratkom, no izuzetno plodnom razdoblju (1989. – 1994.). Također, u prvom dijelu emisije možete preslušati uzorke iz Kurtovog čuvenog ‘top 50’, liste koja baca definitivno drugačije svjetlo ne samo na utjecaje, već i Nirvanin konačni izričaj!
Dok s nestrpljenjem očekujemo “Terraplane”, novi album maestra Steve Earlea i njegovog pratećeg sastava The Dukes, podsjetimo se kako su stajale stvari u jesen 1997., svega četiri godine nakon što je Steve odslužio – pa recimo – zasluženu zatvorsku kaznu zbog posjedovanja vatrenog oružja i opioidnih analgetika, te se vratio na scenu pročišćen od droge i alkohola, ideološki još svjesniji, te kreativan i produktivan kao nikad prije!
Road Movie – te se dvije riječi stapaju u jedan pojam te iniciranima pobuđuju slike praznih prenoćišta, sumornih zalazaka sunca, stopiranja, izgubljenih ljubavi, nedostatka volje i definiranog cilja… Ili je barem takav stereotip uvriježen. No, posebno je zanimljivo kako je upravo “film ceste” više od ikojeg drugog žanra povezan, praktički isprepleten s popularnom glazbom i doslovno neodvojiv od nje. Ukoliko vas ova tema zanima, pročitajte najavu te preslušajte pripadno izdanje emisije eXit!
