Uncle Tupelo
Uncle Tupelo su prešli križni put od garažnog punka do No Depressiona i zasigurno su najbitniji sastav kasnih osamdesetih i ranih devedesetih, kojem dugujemo ekspanziju čitavog trenda alt-countryja!
Nadolazeći rođendani: David Byrne, Brian Eno & Robert Fripp
Nabrajati sve kolaboracije i suradnje ovog kreativnog trojca je vrlo nezahvalan posao jer toga u raznim kombinacijama ima napretek, ali ograničimo se barem na one najpoznatije.
Rođendani se ponekad preklapaju, ili ih dijeli tek jedan dan što je praktički zanemarujuće. Čak i ako niste rođeni iste godine. No, izgleda takva situacija pogoduje kreativnom razumijevanju, a popis koji slijedi možda ponajbolje govori o tome:
David Byrne 14/05/1952
Brian Eno 15/05/1948
Robert Fripp 16/05/1946
Brian Eno i David Byrne, 1981., za nastajanja albuma “My Life In The Bush Of Ghosts”
Nabrajati sve kolaboracije i suradnje ovog trojca je vrlo nezahvalan posao jer toga u raznim kombinacijama ima napretek, ali ograničimo se barem na one najpoznatije. U prvom redu tu su zajednički albumi Briana Enoa i Roberta Frippa; No Pussyfooting (1973.), Evening Star (1975.), te novomilenisjki The Equatorial Stars (2004.) i The Cotswold Gnomes (2006.).
Što se Enoa i Byrnea tiče, zajedno su snimili dva vrhunska albuma od kojih je onaj prvi neupitno remek djelo, a to su My Life In The Bush Of Ghosts (1981.) i Every That Happens Will Happen Today (2008.), ali samo bi idiot izostavio podatak da je upravo Enoov producentski upliv drastično djelovao na zvuk Talking Headsa (albumi More Songs About Buildings and Food (1978.), Fear of Music (1979.) i revolucionarni Remain in Light (1980.)).
U Berlinu, 1977., tijekom rada na albumu “Heroes”
Bilo je i slučajeva kada se velika trojka našla međusobno, što jasno implicira potencijalno remek djelo. Onaj koji se jasno nameće jest suradnja prilikom snimanja spomenutog albuma Fear of Music Talking Headsa. Skladba I Zimbra nam tako donosi koloplet Byrneovog skladateljskog umijeća, Enoove vrhunske produkcije i Frippovog neponovljivog gitarskog tkanja!
Također, Eno i Fripp su bili dijelom one genijalne pozadinske mašinerije bez koje Bowiejeva ‘Berlinska trilogija’ (albumi Low (1976.), Heroes (1977.) i Lodger (1979.)) ne bi bili to što jesu. Zanimljivo je da je producent ove trojke (kao i ostalih albuma Davida Bowieja u razdoblju između 1969. i 1981.) još jedan ‘horoskopski bik’, Tony Visconti (rođen 24. travnja 1944.).
Možemo ‘kopati’ dalje i ta bi potraga za zlatom dala brojne rezultate, no skrasimo se na ovim primjerima.Od viška možda ne boli glava, ali moguće je uprizorenje nuspojave zvane ‘zbrka’, a to nam najmanje treba u ovoj bikovskom, rođendanskom izdanju emisije eXit.
Byrne, Eno i Fripp spadaju (uz spomenutog im kolegu i suradnika, nažalost preminulog Davida Bowieja) u najuže društvo onih glazbenih vizionara i inovatora bez čijeg bi upliva današnja scena izgledala bitno ogoljenije, siromašnije. Ukoliko vam ova tvrdnja izgleda možda pretjerana, poslušajte ovotjedno izdanje emisije eXit, gdje će djelo spomenutih individua biti predočeno idućim radovima:
Lista:
01 Brian Eno & David Byrne: My Life In The Bush Of Ghosts (43:25)
02 Talking Heads: I Zimbra (03:08)
03 Interview with Brian Eno & David Byrne (09:20)
04 Brian Eno & David Byrne: Everything That Happens Will Happen Today (46:16)
05 Tony Visconti on producing David Bowie’s Heroes (16:48)
06 David Bowie: Heroes (06:10)
07 David Bowie: Sense Of Doubt (03:56)
08 Brian Eno & Robert Fripp: Evening Star (48:09)
autor: Vjeran Stojanac, 12/05/2017
Vezane objave
Arhiva
Do It Yourself!
Do It Yourself ili po naški Uradi sam jest termin kojeg čak pri ograničavanju na glazbenu domenu nije jednostavno…
Steve Wynn
U petak, 30. listopada, u Močvari će nastupiti američki kantautor Steve Wynn, jedan od pionira nezavisne americane i praktički utemeljitelj trenda koji je početkom osamdesetih pod nazivom ‘Paisley Underground’ obojio aktualni garažni zvuk nijansama psihodeličnog naslijeđa šezdesetih. Iako većini poznat kao lider kultnih ‘Dream Syndicate’, Wynn od njihova razilaska 1989, ostvaruje uspješnu samostalnu karijeru, tijekom koje je, sam ili kroz određene kolaboracije snimio dvadesetak albuma. Posljednji; ‘Solo Electric Vol 1’ prekida petogodišnju kreativnu stanku, te je povod predstojećem zagrebačkom koncertu i ovom izdanju emisije eXit!
Green on Red
Ako je netko predstavljao most između progresivnog psihodeličnog folka šezdesetih (Byrds, Buffalo Springfield) i ‘No Depression’ pravca s kraja osamdesetih, bili su to upravo Green on Red. Taj je sastav uz The Long Ryderse, The Three O’Clock, Opal, Thin White Rope, Naked Prey, True West, Dream Syndicate i The Rain Parade predstavljao jezgru tzv. Paisley Undergrounda, trenda s početka osamdesetih koji se temeljio na spajanju spomenutog folk/country naslijeđa Byrdsa, neopsihodelije i garažnog zvuka. Ipak, od svih navedenih, Green on Red su, uz The Long Ryderse bili najviše usmjereni prema roots glazbi i nedvojbeno najzaslužniji za skorašnju eskalaciju ‘alt-countryja’.
