Laibach u bivšoj energani? DA! Moglo se i oćekivati!
Laibach je oduvijek težio industrijskim prostorima, pa ni galerija Tate Modern kao bivša energana nije izuzetak. Uostalom, sjetite se: čuveni nastup u
veni nastup u
termocentrali u Trbovlju povodom najave osamostaljenja Slovenije i pregršt sličnih primjera… Mene jedino čudi što izbor nije pao na Battersea Power Station koji je isto transformiran u neku vrstu izložbenog prostora, ali već je ovjekovječen na omotu albuma Animals sastava Pink Floyd, no kako bi na to gledali Roger Waters te dizajneri iz studija Hipgnosis?
autor fotografija Laibacha je Pete Woodhead
Slična su rješenja koristili i srodnici poput Neubautena, Test Departmenta i da ne nebrajamo, ali ovaj je koncert, održan 16. travnja 2012. stvarno bio Monumental retroavantgarde!
Izbor izvedenih brojeva lijepo je prekrio karijeru sastava – od Siemens, Brat moj i Mi kujemo budučnost, pa do novijih ostvarenja poput B Machina ili Anglia. Takođervsu scenom uz neizbježnog Frasa prodefilirali i stare uzdanice npr. Srečko Bajda i vječni Dejan Knez, kao i nove snage: Luka Jamnik, Mina Špiler etc…
Očekivano, za ambijentalne efekte se pobrinuo neslužbeni bandleader Jani Novak kojega je moja malenkost intervjuirala nakon nastupa u splitskom HNK u lipnju 2014., a bilo je to drugo uprizorenje velikana u gradu pod Marjanom – prvo je bilo u prepunom STOP-u u travnju 1989.
Eto, toliko! Voljeli ih/vi ili ne, Laibach je institucija koja je na svoj način protresla temelje Jugoslavije moćnije no Slobo ili Franjo!
A o temeljima okupirane Europe ili fašistčko neoliberalne USA da i ne govorimo!
autor: Vjeran Stojanac, 27/05/2021
Arhiva
U najavi prošlotjednog priloga o Davidu Eugeneu Edwardsu i njegovom sastavu 16 Horsepower je naglašeno kako ćemo vam prvom prilikom pružiti uvid u ‘propovjednikov’ noviji projekt Woven Hand (2001. – ). Pa, zašto odugovlačiti kad ste već zagrijani?
Ne dajte se zavarati, Dukes of Stratosphear su dobri stari XTC u verziji koja bitno više naginje psihodeličnom popu šezdesetih, fluidniji i skloniji Byrdsima nego npr. The Soft Boys u isto vrijeme!
Iako su glazbeni mediji pomalo nespretno klasificirali glazbu Telstar Poniesa kao gothic (što to pobogu uopće znači gothic?), ovdje je riječ o isprepletanju brojnih utjecaja, no zahvaljujući demokraičnosti članova sastava kao i njihovom skladateljskom i aranžerskom umijeću, konačni rezultat nije bio besmisleni pastiš, već nešto unikatno i zarazno. Ovaj danas egzistirajući ali ‘zaleđeni’ sastav izborio je stoga kultni status i definitnvno je najkvalitetnije ime koje je na škotskoj sceni izniklo sredinom devedesetih, što u okružju pojava poput Mogwaia, Arab Strapa ili Belle & Sebastian i nije baš tako beznačajan uspjeh!
Današnjom emisijom započinje ciklus koji bi trebao razjasniti dvojbe i često postavljana pitanja o najutjecajnijem sastavu poniklom na područjima jugoistične Europe, kolektivu koji se krije iza enigmatičnog i provokativnog naziva Laibach (Kunst)
playlist
