Tridesetog studenog 1979., dakle prije točno 37 godina objavljen je dvostruki album ‘The Wall’ sastava Pink Floyd, uradak koji je vremenom postao školski primjer konceptualnog projekta u općem smislu.
Tridesetog studenog 1979., dakle prije točno 37 godina objavljen je dvostruki album The Wall sastava Pink Floyd. Bio je to popriličan šok za fanove koji su navikli na progresivne poeme dvocifrene minutaže, a umjesto očekivanog dobili sat i po na prvi posluh zbunjujućih polukabaretskih vinjeta o samoći, izolaciji i opiranju vanjskom svijetu.
The Wall je ujedno i prvi album Pink Floyda na kojemu ostatak sastava nema nekakvu bitnu ulogu osim one izvođačke. Uz izuzetak Davida Gilmoura koji je supotpisao četiri naslova te odradio lavovski dio u koprodukciji, iza ovog projekta praktički stoji Roger Waters. Uostalom, on je autor kompletnih demo snimki kao i temeljne premise na kojoj koncept ovog albuma počiva.
Sudbina The Walla je više nego zanimljiva. Zamišljeni je koncept dodatno razrađen vrsnom animacijom Gerarda Scarfea, što je postavilo temelje za teatralne scenske nastupe. Nažalost, cijena i složenost projekta nisu omogućili turneju u klasičnom smislu, već je ovaj show tijekom 1980. i 1981. izveden kroz više repetitivnih nastupa tek na četiri lokacije – u Los Angelesu, New York Cityju, Dortmundu te Londonu. Svejedno, koncept je pored vinilnog i koncertnog godine 1982. zaživio i u filmskoj formi, u režiji Alana Parkera i sa Bobom Geldofom u ulozi Pinka.
Nakon što je 1985. definitivno napustio sastav kojemu je šefovao dugi niz godina, Waters je sudskim putem izborio pravo na zadržavanje svih vlasništava u vezi The Wall koncepta, nevoljko ostavljajući Gilmouru mogućnost naknadnih izvedbi onih skladbi u čijem je nastanku sudjelovao (Another Brick in the Wall part II, The Young Lust, Comfortably Numb i Run Like Hell).
Roger Waters je ponovno uprizorio The Wall 20. srpnja 1990. na berlinskom Potsdamer Platzu, u sklopu obilježavanja pada Zida i ujedinjenja Njemačke, da bi ga nakon toga spremio u ropotarnicu povijesti, ili je tako barem izgledalo do 2010., kada ga je izvukao na danje svjetlo, preradio u skladu sa novim tehnološkim mogućnostima te predstavio novim generacijama kroz više od tri godine dugačku svjetsku turneju u sklopu koje je i dvaput posjetio Hrvatsku (Zagreb, 13. travnja 2011. te Split, 23. srpnja 2013.).
O samom je albumu te naknadnim izvedbama u više navrata pisano na KLFM-ovom portalu, te u namjeri da se ne ponavljamo, pružamo uvid na postojeće linkove:
U ovotjednom će izdanju emisije eXit biti dakle predstavljen album The Wall. Pošto je koncept u vinilnoj formi razdjeljen na dva segmenta, odnosno albuma, koji su u koncertnoj formi također bivali razdvojeni dvadesetominutnom pauzom, ta će planska ‘rupa’ biti popunjena prigodnim intervjuom kojega je koncem 1979. povodom objave albuma dao Roger Waters.
Alexander von Borsig (odnosno Alexander Hacke) je koncem sedamdesetih bio tek jedan od mnogobrojnih wunderkinda na tadašnjoj berlinskoj alternativnoj sceni, najeksponiranijem ogranku Neue Deutsche Wellea, a iz mase sličnih se izdvajao tek kao dečko tada već u negativnom svjetlu čuvene Christiane F. Ipak, već kao petnaestogodišnjak postaje, uz Blixu Bargelda ključni član Einstürzende Neubautena, a njegov eklektički eksperimentalni duh će ga vremenom provesti kroz sastave kao što su Die Haut, Crime & the City Solution, te kasnije The Unsemble i The Ministry of Wolves. No, ne treba smetnuti s uma i njegovu samostalnu glazbenu karijeru, kao i bogat producentski opus. Ukratko, Alex je (zanemarimo li njegovo opetovano isticanje kao ‘world citizena’) najistaknutiji njemački ‘renesansni čovjek’ na prijelazu milenja. A pošto mu je tek 50, od ovog genija možemo očekivati brojna nova iznenađenja!
A da sve ne ostane na repriziranju prošlogodišnjih emisija, KLFM vam donosi dašak ambijenta sa Terraneo festivala. Istina, ovaj je koncertni zapis star skoro pola godine, i dolazi iz Londona a ne Šibenika, no navalni zvučni zid je sličan – veličanstven i nenadjebiv!
Ime Marka Felda, odnosno Marca Bolana nikad nije doseglo visine za koje su se izborili njemu srodni autori poput Bowieja, Lou Reeda ili Bryana Ferryja, a uglavnom nategnuto vezivanje njegovog stvaralaštva uz glam rock trend dodatno je minoriziralo njegov značaj. No, neke se stvari jednostavno ne mogu negirati i pitanje je kako bi danas izgledala glazbena scena bez Marcovog utjecaja. U prvom dijelu emisije možete preslušati presjek autentičnog stvaralaštva Marca Bolana, a u nastavku posvetni album ‘Tribute to Marc Bolan’, objavljen kao dio edicije ‘Great Jewish Music’ na etiketi ‘Tzadik Records’ Johna Zorna.
