
STEVIE WONDER / Music of my mind (1972)
“Music of my mind” prvi je od pet albuma iz Wonder-ove tzv. “klasične faze”.
Iz knjige Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati
Sredinom 2000-ih, kada je indie rock već doživljavao svoj veliki trenutak prijeteći da postane mainstream, pojavio se album škotskih momaka habsburškog imena. „Franz Ferdinand“ je drzak i dubok, baš kao što očekujemo od indie albuma koji ima velika očekivanja od samog sebe. Kombinirajući samozatajnu duhovitost s mrvicom razmetanja i mnogo glazbenog umijeća, bend je stvorio svoj jedinstveni zvuk. Stihovi su zaigrana mješavina društvenih komentara i pametne igre riječi, kao da nam namiguju dok izbacuju neku indie mudrost iz pjesme u pjesmu.
Počinje sa „Jacqueline“, čiji uvodni riff je poput glazbenog alarma za buđenje – i prije nego što se snađemo, već smo navučeni. Gitare su oštre, ritmovi su zarazni i podsjećaju nas da indie glazba nije samo za povučene introvertirane tipove te da se uz nju može ponosno hodati ulicom uzdignute kragne. Naravno, sa slušalicama u ušima, da nitko ne čuje što slušamo, jer ne želimo nikoga pustiti u svoju intimu. „Take Me Out“ je najveći hit s albuma i učinio je Franz Ferdinand i njegov neposustajući ritam čestim zvukom na plesnim podijima te miljenikom radiostanica. Treba nam dizalica? Puštaj Nadvojvodu! „This Fire“ sa svojom nemilosrdnom energijom i refrenom „This fire is out of control, I’m going to burn this city“ postala je mantra svakog piromana na plesnom podiju koji izgara od želje za – novim iskustvom petkom navečer, objektom ljubavne žudnje i/li opijatom po izboru.
Svejedno, svi smo bili tamo ili se još uvijek nalazimo na tom plesnom podiju na kojem plešemo kao da svi gledaju, jer je tri ujutro i želimo da nas vide, jer nam više ni do čega nije stalo, jer nemamo ono što želimo, jer više ništa nećemo niti željeti. „Franz Ferdinand“ donosi razinu razuzdanog veselja i introspekcije cijele jedne generacije, razinu koju bend više neće dosegnuti, kao što ni mi onaj trenutak na plesnom podiju više nikada nećemo doživjeti.
(Ivan Palijan, knjiga „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Tracklist:
| Jacqueline | |
| Tell Her Tonight | |
| Take Me Out | |
| The Dark of the Matin E | |
| Auf Achse | |
| Cheating on You | |
| This Fire | |
| Darts of Pleasure | |
| Michael | |
| Come on Home | |
| 40′ |
autor: Ante Marković, 09/07/2026
Arhiva

“Music of my mind” prvi je od pet albuma iz Wonder-ove tzv. “klasične faze”.

Druga polovica devedesetih. Bilo je to doba trip hopa i downtempa. Bila je to ljubav na prvo slušanje.

90-e su bile godine kad je scena pisala fanzine, izrađivala flyere, organizirala koncerte (ne baš uvijek solidnih zvučnih performansi), brusila žice i kože, odgovarala britko i dogovorala točno, bez protetskih pomagala komunikacije. Čovjek sa pončom, Oleg Berić, basist prve postave No Commenta, čovjek koji i danas svira i promišlja mudrije i iskusnije, bio je logičan i, usudili bi se reći, jedini izbor za predstavljanje Nezaboravne vatre: Fugazi – Repeater.

Nekada glazba koja je promijenila naše živote ne mora biti iz prošlog stoljeća. Dovoljno se vratiti u prošli decenij, u 2006. i izvući izdanje The Trials of Van Occupanther.
playlist