
SWEET 75 / Sweet 75 (1997)
Manje poznati i jedini dugosvirajući glazbeni projekt Christa Anthony Novoselicha nakon Nirvane.
Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Ako ovdje usvojimo oznaku hard rock, koju je sirova snaga trećeg albuma Iggyja Popa i njegova benda The Stooges te davne 1973. godine pomogla stvoriti i usput razorila postojeću rock scenu, onda je hard rock jedan od očeva punka. Ono što Iggy i ekipa rade na „Raw Power“ je glasna ejakulacija po lešini starog rock and rolla i začeće jedne nove zombi forme koju je svijet samo nekoliko godina kasnije upoznao kao punk rock. „Raw Power“ je, dakle, u kontekstu rock and rolla ranih 1970-ih bio hard rock, ali i fuzija garažnog rocka i metala u jednu novu zvijer, ujedno i prvi pravi veliki bye bye energiji 1960-ih, najava rođenja čudovišta koje idealizam djece cvijeća transformira u autodestruktivni nihilizam.
Iggy Pop je bio na rubu propasti – prva dva albuma koja je snimio pod imenom grupe, „The Stooges“ (1969.) i „Fun House“ (1970.), nisu ostavili neki veći komercijalni trag. Bend se počeo raspadati, dok je frontman sve teže kontrolirao svoju ovisnost o heroinu. U miksanju albuma pomogao mu je prijatelj David Bowie. Iggy i on su stvorili jedinstven sirovi zvuk i savršeno zarobili energiju na audiovrpcu, zbog čega dobar dio materijala ima neodoljiv šarm divlje probe u tatinoj garaži.
Iggy je postao solo izvođač kojem ostaci benda postaju prateća ekipa. Svi zajedno u studiju se bore s demonima, a neke od slavnijih bitaka su „Search and Destroy“, himna kaosa koja vas na samom početku vuče za kosu, ravno u srce pakla punka. Zatim, prijeteća barska akustika „Gimme Danger“, uz blues „I Need Somebody“ jedina balada. Nasuprot njima je divljina u kojoj vlada „Death Trip“, istinski susret proto-punka s heavy metal solažama, uz veliko finale koje odlazi u fade out, ostavljajući vas pod dojmom da ste se samo udaljili od tuluma koji i dalje traje. Za neke, tulum je dovoljno opasan da u startu biraju distancu, ali ako se odvažimo prepustiti anarhiji trenutka, ušima gutamo čitav „Raw Power“, energetsku pločicu rock and rolla sedamdesetih.
(Velimir Grgić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Tracklist:
| Search and Destroy | |
| Gimme Danger | |
| Your Pretty Face Is Going to Hell | |
| Penetration | |
| Raw Power | |
| I Need Somebody | |
| Shake Appeal | |
| Death Trip |
autor: Ante Marković, 18/12/2025
Arhiva

Manje poznati i jedini dugosvirajući glazbeni projekt Christa Anthony Novoselicha nakon Nirvane.
U vrijeme psihodelične revolucije i studijskih eksperimentiranja, bilo je tek pitanje vremena kada će i tradicionalno rockerski Kinksi zaći u ta, tada još pionirska i uglavnom neistražena područja. No, savršen odmjer tradicionalizma, nostalgije, te poigravanja novim tehnologijama i nadrealnim elementima na koncu je polučio neočekivano dobar album koji se za razliku od ostatka tadašnje produkcije može iščitavati i kao priča, ili ako baš želite – šarena no nipošto neozbiljna slikovnica za odrasle!
Album “Transistor Radio” M. Warda iz 2005. jest šarolik, nostalgičan i emocijama nabijen uradak koji vjerno preslikava atmosferu jednog zaboravljenog vremena; razdoblja kada su zanesenjaci noćima bdjeli uz male tranzistorske prijemnike hvatajući signale kako legalnih, tako i piratskih radio postaja u potrazi za pjesmama uz koje će otploviti iz šture stvarnosti u nekakav bolji, alternativni svijet. Treba li tražiti bolji izbor za ovotjedno izdanje “Nezaboravnih vatri”?

Abeceda elektronske glazbe . Bleep and bloop Dark side of the moon. Masivno, skoro dvosatno debi izdanje londonskog projekta The Orb kao nezaboravne vatre ovaj tjedan.
playlist