STEVIE WONDER / Songs in the Key of Life (1976)
Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
RADIOHEAD / The Bends (1995)
Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Melankolični visoki muški glasovi u pratnji nabrijanih gitara i vanzemaljskih klavijatura nikada nisu bolje zvučali od ovoga kako zvuče na albumu „The Bends“ Radioheada. To je bio tek drugi album benda koji otpočetka želi pobjeći od samoga sebe. Tada su željeli pobjeći od svog prvog albuma „Pablo Honey“ i svog najvećeg hita „Creep“ (što im ni u jednoj verziji ove priče ne bismo mogli zamjeriti). Kasnije je trebalo pobjeći i od ovih gitara, ali u tom trenutku vremena bili su bend s grandioznim zvukom za velike pozornice koji nitko nije uspoređivao s najvećim suvremenicima i sunarodnjacima Oasis i Blur. Ne, pričali su tada svoju priču. Koja je dovela do Coldplaya, ali to je već druga priča.
Radioheadova priča na „The Bends“ je ona o dvadesetogodišnjacima u egzistencijalnoj krizi. Kasnije su oni bili tridesetogodišnjaci i četrdesetogodišnjaci u istoj takvoj i ponekoj dodatnoj krizi, ali ovdje su stvorili soundtrack za cijelu jednu generaciju u njihovoj najosjetljivijoj dobi u kojoj im silno treba soundtrack za njihove krize. „The Bends“ nije ugodan za slušati i to ga čini uzbudljivim. To je album iz kojeg se cijedi bijes, tjeskoba i nemir uz, na površan osjet, kontroliranu energiju. Radiohead se nisu zaustavili ovdje na dinamici buke i tišine, što su možda napravili na „Pablo Honey“, jer tako su to radili rani Pixiesi i Nirvana. Ne, oni ovdje slažu slojeve grebanja, krckanja, lomljenja, vibriranja, treperenja i zvonjenja.
Album je, u nedostatku boljeg izraza, prilično kurčevit. Preko sve te drame se ipak protežu melodije i poezija Thoma Yorkea. Otuđenje jednih od drugih te od svijeta u kojem živimo, besmisao života, nemogućnost bijega… jednostavno: depresija, lažni svijet tzv. rock zvijezda i strah od prolaznosti vremena koje samo donosi starost, nemoć i smrt su teme i slike od kojih on gradi tu svoju poeziju. „The Bends“, dakle, nije ugodan za slušati, to je mračan i agresivan album koji može izazvati tjeskobu prije negoli izazove katarzu. Jer, kao što bend kroz njega očigledno traži oslobođenje od svoje egzistencijalne muke, tako ga mora tražiti i za slušatelja. Zašto bismo se upuštali u njegovo slušanje? I zašto ga volimo slušati? (
(Ivan Palijan, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Tracklist:
| Planet Telex | |
| The Bends | |
| High & Dry | |
| Fake Plastic Trees | |
| Bones | |
| (Nice Dream) | |
| Just (You Do It To Yourself) | |
| My Iron Lung | |
| Bullet Proof…I Wish I Was | |
| Black Star | |
| Sulk | |
| Street Spirit (Fade Out) |
autor: Ante Marković, 24/12/2025
Vezane objave
Arhiva
ZIDAR BETONSKY / ‘Crni album’ (ZBT)
Prvi i (ne računamo li izdanje s demo snimkama) jedini CD kultnih Zidara, album objavljen u antologijskih 200 primjeraka i koji je u punom svjetlu prikazao svu maestralnost splitske scene devedesetih!
FOO FIGHTERS / Foo Fighters (1995)
Sjećam se da je netko, prilikom recenzije prvog albuma Foo Fightersa, bio napisao otprilike ovo: ‘ Znam da će zvučati…
Come On Feel The Lemonheads (1993.)
Nakon velike dvojbe kojim albumom predstaviti Lemonheadse u nezaboravnim vatrama, izbor je pao na ovo remek djelo. A mogao je to biti i bio koji drugi. Naročito Atlantic years package. Jer više vrijedi zadnja četvrtina dvanaeste pjesme Limunoglavih sa bilo koje ploče nego svi fuckin’ Pearl Jamovi svijeta. Ma koliko mi šutjeli o tome.
