Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Zamišljen kao konceptualni album, izvorno objavljen na dvije dugosvirajuće ploče trajanja oko 70 minuta i isporučen s hardcore užurbanošću koja stvar želi završiti u manje od dvije minute, „Zen Arcade“ je monumentalni zapis ambicije i darovitosti benda koji nije imao vremena pobrati plodove vlastitih zasluga za nastanak suvremene gitarske glazbe. Te 1984. godine hardcore glazba se i dalje širila s jedne na drugu obalu Amerike, a negdje na pola puta, sjeverno, u Saint Paulu u Minnesoti, djelovali su Hüsker Dü, neometani direktnim striktnim zahtjevima scene i publike jednostavnih prohtjeva.
Hardcore je morao biti brz i agresivan, bendu toga nije manjkalo, ali su imali i dar i senzibilitet za melodiju. Stoga je njihov konceptualni album o mladiću koji bježi iz nasilnog i nesretnog doma, neuspješno tražeći sebe i unutarnji mir širom Amerike (da bi u konačnici našao samo bol, slomljeno srce i apokalipsu te na kraju shvatio da je sve doživljeno samo sanjao), uveo pop elemente koji su naznačili i uveli promjenu na sceni koja je prijetila da postane parodija i tragedija punka iz kojeg je proizašla. Samo dvije od 23 pjesme na albumu nisu snimljene iz prvog pokušaja; utrošili su tek 85 sati na snimanje i produkciju albuma, što ih je koštalo 3200 dolara. Ekonomično do razine na koju bi bili ponosni i njihovi kolege Minutemen, koji su inspirirani njihovom idejom gotovo istodobno izdali svoj, također prijelomni, dvostruki album „Double Nickles on the Dime“ za istu nezavisnu etiketu SST Grega Ginna, inače vođe Black Flaga.
Pritom, Hüsker Dü ubacuju u svoj zvuk akustičnu gitaru, psihodeliju i klavir, dok Bob Mould frenetično solira na mjestima na kojima bi neki njegovi kolege samo lupali riffove. Sve skupa završava s 14-minutnim hardcore-fusion-jazz-psihodeličnim instrumentalom koji ne spušta na zemlju, nego ostavlja slušatelja na vrhuncu iskustva.„Zen Arcade“ je prikaz moći i talenta koji je već bio toliko iznijansiran da nije trebao puno vremena u studiju i produkciji kako bi snimio raskošan i slojevit album. To je demonstracija energije koja želi osvojiti svijet, koja pogonjena prevelikim egom te kojim gramom opijata previše prijeti uništenjem, što će se samom bendu na kraju i dogoditi.
(Ivan Palijan, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Tracklist:
| Something I Learned Today | |
| Broken Home, Broken Heart | |
| Never Talking to You Again | |
| Chartered Trips | |
| Dreams Reoccurring | |
| Indecision Time | |
| Hare Krsna | |
| Beyond the Threshold | |
| Pride | |
| I’ll Never Forget You | |
| The Biggest Lie | |
| What’s Going on | |
| Masochism World | |
| Standing By the Sea | |
| Somewhere | |
| One Step at a Time | |
| Pink Turns to Blue | |
| Newest Industry | |
| Monday Will Never Be the Same | |
| Whatever | |
| The Tooth Fairy and the Princess | |
| Turn on the News | |
| Reoccurring Dreams |
autor: Ante Marković, 11/12/2025
Arhiva
Tjedan Luka Hainesa na KLFM-u nastavljamo njegovim najpop uratkom i jednim od ponajboljih djela uopće. Usporedjujući BBR izdanja sa sličnožanrovskim postignućima nakon njihove ere s lakoćom se da ustanoviti kakva je England made me neprocjenjiva nezaboravna vatra.
Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
“The Man On The Burning Tightrope” jedno je od onih ostvarenja koja zbog relativne anonimnosti autora teško nalaze put do šireg auditorija, ali u svojoj klasi predstavljaju definitivni vrhunac izražaja određenog sastava. Ovdje su Tamir, Paul, Oren te posebice Tod pružili svoj maksimum, uspješno sintetizirajući punk, jazz, cabaret, klezmer i ‘cirkusku’ glazbu stvarajući tako album koji se može promatrati kao sublimacija svega onoga što Firewater jest, kako u ideji tako i u praksi!
Album koji je baš prava nezaboravna vatra, glazba koja je promijenila naše živote. Curvatia ima dovoljno materijala za takav status.
playlist
