THE CURE / Disintegration (1989)
Nastavljamo sa združenim serijalom glazbenog uredništva u kom prosipamo svoje najdublje glazbene emocije i dijelimo ih s vama. Glazba koja je promijenila naše živote.
BECK / Sea Change (2002)
Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Sea change u engleskom jeziku označava duboku i korjenitu promjenu, uglavnom radikalno skretanje lifestylea u prijelomnim životnim trenucima potaknuto prosvjetljenjem ili traumom. U ovom slučaju, riječ je o potonjem – na neki način. Tko je našem Becku slomio srce? Povijest kaže Leigh Limon, stilistica i njegova tadašnja zaručnica koja je nakon prevare postala bivša. Veza duga devet godina pukla je neokrunjena brakom pa se Beck ogrnuo depresijom koja je za akustičnom gitarom potaknula tihu kantautorsku lavinu introspektivne ljubavne i egzistencijalistički orkestrirane akustike.
„Sea Change“, dakle, nije morski album rasplesanih beatova, semplova i ideja izvučenih na obalu iz postplesne američke miješalice devedesetih, nego puna i potpuna metamorfoza indie zabavljača u ranjenog singer-songwritera, rastakanje veseljaka koji je preko noći navukao košulju s izbušenim srcem na rukavu. „Sea Change“ je Beckov osmi studijski album, za koji su pjesme nastale odmah nakon kraja turneje na kojoj je promovirao disco zaokret „Midnite Vultures“. Ako je taj LP bio promjena, „Sea Change“ je novo rođenje – svijetu se predstavio „zreli Beck“ koji se osim rupama u vlastitom srcu inspirirao i starim albumima Sergea Gainsbourga, a ne zvuči čudno ni to da su ga uspoređivali s Nickom Drakeom i Bobom Dylanom.
U pomoć je pozvao Nigela Godricha, čovjeka kojeg poznajemo kao osobu koja je stvorila zvuk jednog poznatog albumčića zvanog „OK Computer“ (1997.), ali „Sea Change“ je puno manje Radiohead, a puno više američkim folkom obojen akustični space rock. Kako to zvuči? Kao himna o prekidu „Lost Cause“ ili kao „Paper Tiger“, nježan ugriz orkestracija koje napadaju bazično kotrljajući bluesy rock, baš kao što daju posebnu notu života potpunom emocionalnom skidanju u „Lonesome Tears“, ulijevajući se s pokojom dodatnom kapljicom ljepote u more suza i melodija. A one (možda i nesvjesno) više slave promjenu, nego što je se užasavaju.
(Velimir Grgić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Tracklist:
- “The Golden Age”
- “Paper Tiger”
- “Guess I’m Doing Fine”
- “Lonesome Tears”
- “Lost Cause”
- “End of the Day”
- “It’s All in Your Mind”
- “Round the Bend”
- “Already Dead”
- “Sunday Sun”
- “Little One”
- “Side of the Road”
autor: Ante Marković, 04/12/2025
Vezane objave
Arhiva
SILVER JEWS / American Water (1998.)
Nema dvobje, “American Water” jest najbolji, ili barem najpristupačniji album Silver Jewsa. No, unatoč lepršavoj glazbenoj podlozi koja elementima predefinirane americane dodaje i natruhe drugih utjecaja, ono što ovaj album uistinu čini velikim jest Bermanov koncept sagledavanja Amerike na koncu tisućljeća iz brojnih rakursa, pa i onog vlastitog. Na koncu, dobijamo jedan od najveličanstvenijih, ali i najmračnijih albuma koje su nadobudni kritičari nesretno svrstali u rasplinute domene ‘alternativnog countryja’ i ‘indie rocka’.
THE WEDDING PRESENT / Ukrainian Peel Sessions (1989)
Album koji je mogao slobodno i u kategoriju It’s Alive jer je kolekcija legendarnih Peel Sessionsa. Ali evo ga u vatrama, jer u košmaru strahova i strepnji koje trenutno živimo ne vidimo bolji način za dati ruku ukrajinskim prijateljima.
DESCENDENTS / Everything Sucks (Epitaph Records 1996.)
U životu je najbitnije napraviti si dobru šalicu jutarnje kave, pa tek onda započeti svoj dan!
