You’re livin in your own Private Idaho / You’re out of control, the rivers that roll / You fell into the water and down to Idaho / Get out of that state / Get out of that state you’re in
To kako Schneider uz Cindy i Kate, nervozno odurliče čitav album, gitare koje grebu i režu, i kroz sav taj sirovi lo-fi punk ironiziraju i poigravaju se sa POP kulturom. to je stvarno nezaboravno. I vatreno nadasve. U ovom slučaju, bar po subjektivnom mišljenju potpisnika ovih redova, ne obazirući se na stalna previranja jeli bolji “žuti” ili “crveni”, Wild Planet je jedan od vrlo bitnih glazbenih putokaza koji i danas, nekim svojim produkcijskim i glazbenim bazama, subliminalno inspirira glazbenike.
Jedan od albuma koji već od samog omota govori “e, ovo će bit luda zabava”. I stvarno je.
53 Miles West of Venus 53 Miles West of Venus 53 Miles West of Venus 53 Miles West of Venus 53 Miles West of Venus
Ovaj četvrtak i nedjelja, 15:00h.
1. “Party Out of Bounds” 3:21 2. “Dirty Back Road” R. Wilson, Robert Waldrop 3:21 3. “Runnin’ Around” 3:09 4. “Give Me Back My Man” Schneider, R. Wilson, Strickland, C. Wilson 4:00 5. “Private Idaho” 3:35 6. “Devil in My Car” Schneider, R. Wilson, C. Wilson, Pierson 4:28 7. “Quiche Lorraine” Schneider, Strickland, R. Wilson 3:58 8. “Strobe Light” Schneider, Strickland, R. Wilson 3:59 9. “53 Miles West of Venus” Schneider, R. Wilson, C. Wilson, Pierson 4:53
Kad te Frusciante prozove kao najvećeg gitaristu svih vremena ili Morissey pozove svirati za prvi Marrless i post Smiths album , Viva Hate i ti tako opleteš divote kao Suedehead ili Every Day is Like Sunday, onda si ti jedan od najvećih sinova Manchestera, Vini Rielly. I tvoj bend je The Durutti Column.
Ukoliko je prvijenac ‘Half Mute’ definirao okvir, onda drugi album Tuxedomoona, ‘Desire’ nudi sadržaj, implementirajući elemente koji će u narednim desetljećima biti zaštitnim znakom ovog sastava!
“Zastave” su trauma koja još odzvanja. Sve je na tom albumu bilo neobično, sasvim drukčije od svima nam poznatog ostatka domaće glazbene scene – od zlaćanog omota na kojemu je dominirala zastava omotana oko stijega, preko dizajna realiziranog od strane upravo pri Neue Slowenische Kunstu uspostavljenog studija Novi Kolektivizam, precizne a opet prigušene i baršanste produkcije Alda Ivančića, pa do samih pjesama koje kao da nisu pripadale svojem vremenu… ili bolje kazati, spajale su neko mitsko, nedefinirano vrijeme sa vizijama idealizirane prošlosti i lažne budućnosti.