Ukoliko je prvijenac ‘Half Mute’ definirao okvir, onda drugi album Tuxedomoona, ‘Desire’ nudi sadržaj, implementirajući elemente koji će u narednim desetljećima biti zaštitnim znakom ovog sastava!
Desire (1981.) je drugi album američkog sastava Tuxedomoon i označuje svojevrsnu prekretnicu u karijeri. Objavjen je godinu dana nakon nastupnog remek djela Half Mute, no u mnogim elementima ide korak dalje. Dok se prvijenac može promatrati kao uglavnom eksperimentalno ostvarenje na kojemu se izmjenjuju post punk pop strukture i atmosferični pasaži, uglavnom smjerno zadržavajući dojam nedovršenosti, Desire je pak mnogo kompaktniji uradak.
Minimalizam je ovdje ustupio mjesto estetskijoj varijanti, podrazumijevajući složenije aranžmane i slojevitiju glazbenu sliku, bez opasnosti od upadanja u zamku gubljenja već stvorenog ideniteta. Moglo bi se kazati kako je Desire kamen temeljac na kojemu će sastav narednih desetljeća – uz minimalna odstupanja – graditi svoj opus.
Ukratko, svi su znakovi karakteristični za izraz Tuxedomoona već tu. Steven Brown i Blaine L. Reininger vješto koriste svoje akademske glazbene korijene gradeći skladbe koje balansiraju između avangarde i lucidnog sintetičkog popa, dok se novopridošli Winston Tong ne zadržava isključivo u ulozi pjevača/naratora, već svojim doprinosom, posebice uočljivim na scenskim nastupima daje vizualnoj i zvučnoj slici sastava dodatnu dozu razigrane ozbiljnosti. Takav će se pristup, uz daljnje implementiranje teatralnog eklekticizma doći do izražaja u narednim godinama, kada se sastavu priključi multimedijalni umjetnik Bruce Geduldig.
Ukoliko suživot ‘ozbiljne glazbe’ (što god to značilo), punk naslijeđa i primjenjene elektronike smatrate nemogućim, Desire je album koji će vas definitivno razuvjeriti, a na koncu ćete ostati zapanjeni činjenicom da se pulsirajući plesni ritmovi, eskperimentalni pristup i zamalo ambijentalne izmaglice mogu tako savršeno nadopunjavati!
NAPOMENA: Četiri zadnje skladbe potječu iz Half Mute perioda i objavljene su na EP mediju (te na nekim reizdanjima prvijenca), tako da stanoviti odmak od zvuka izvorno koncipiranog Desirea ne treba zabrinjavati.
Tuxedomoon:Desire (Ralph Records, 1981.)
01 East 4:28 02 Jinx 5:34 03 • • • 1:05 04 Music #1 3:47 05 Victims of the Dance 5:48 06 Incubus (Blue Suit) 3:50 07 Desire 7:06 08 Again 6:20 09 In the Name of Talent (Italian Western Two) 6:02 10 Holiday for Plywood (Holiday for Strings) 5:38 11 New Machine 4:23 12 Litebulb Overkil 3:12 13 Nite And Day 5:11 14 No Tears 5:40
“Zastave” su trauma koja još odzvanja. Sve je na tom albumu bilo neobično, sasvim drukčije od svima nam poznatog ostatka domaće glazbene scene – od zlaćanog omota na kojemu je dominirala zastava omotana oko stijega, preko dizajna realiziranog od strane upravo pri Neue Slowenische Kunstu uspostavljenog studija Novi Kolektivizam, precizne a opet prigušene i baršanste produkcije Alda Ivančića, pa do samih pjesama koje kao da nisu pripadale svojem vremenu… ili bolje kazati, spajale su neko mitsko, nedefinirano vrijeme sa vizijama idealizirane prošlosti i lažne budućnosti.
Nekada glazba koja je promijenila naše živote ne mora biti iz prošlog stoljeća. Dovoljno se vratiti u prošli decenij, u 2006. i izvući izdanje The Trials of Van Occupanther.
Četvrti album Jethro Tulla, “Aqualung”, objavljen je u ožujku 1971., godine koja je iznjedrila ključna ostvarenja britanskog progresivnog rocka (Yes – Fragile, Genesis – Nursery Crime, ELP – Tarkus…), a svojim je zvukom i konceptom zacrtao trasu kojom će se sastav na putu prema vrhu kretati prvom polovicom sedamdesetih. Preslušajte ga u KLFM-ovom tjednom izboru kultnih albuma!
