TUXEDOMOON / Desire (1981.)

Ukoliko je prvijenac ‘Half Mute’ definirao okvir, onda drugi album Tuxedomoona, ‘Desire’ nudi sadržaj, implementirajući elemente koji će u narednim desetljećima biti zaštitnim znakom ovog sastava!

Desire (1981.) je drugi album američkog sastava Tuxedomoon i označuje svojevrsnu prekretnicu u karijeri. Objavjen je godinu dana nakon nastupnog remek djela Half Mute, no u mnogim elementima ide korak dalje. Dok se prvijenac može promatrati kao uglavnom eksperimentalno ostvarenje na kojemu se izmjenjuju post punk pop strukture i atmosferični pasaži, uglavnom smjerno zadržavajući dojam nedovršenosti, Desire je pak mnogo kompaktniji uradak.

Minimalizam je ovdje ustupio mjesto estetskijoj varijanti, podrazumijevajući složenije aranžmane i slojevitiju glazbenu sliku, bez opasnosti od upadanja u zamku gubljenja već stvorenog ideniteta. Moglo bi se kazati kako je Desire kamen temeljac na kojemu će sastav narednih desetljeća – uz minimalna odstupanja – graditi svoj opus.

Ukratko, svi su znakovi karakteristični za izraz Tuxedomoona već tu. Steven Brown i Blaine L. Reininger vješto koriste svoje akademske glazbene korijene gradeći skladbe koje balansiraju između avangarde i lucidnog sintetičkog popa, dok se novopridošli Winston Tong ne zadržava isključivo u ulozi pjevača/naratora, već svojim doprinosom, posebice uočljivim na scenskim nastupima daje vizualnoj i zvučnoj slici sastava dodatnu dozu razigrane ozbiljnosti. Takav će se pristup, uz daljnje implementiranje teatralnog eklekticizma doći do izražaja u narednim godinama, kada se sastavu priključi multimedijalni umjetnik Bruce Geduldig.

Ukoliko suživot ‘ozbiljne glazbe’ (što god to značilo), punk naslijeđa i primjenjene elektronike smatrate nemogućim, Desire je album koji će vas definitivno razuvjeriti, a na koncu ćete ostati zapanjeni činjenicom da se pulsirajući plesni ritmovi, eskperimentalni pristup i zamalo ambijentalne izmaglice mogu tako savršeno nadopunjavati!

NAPOMENA: Četiri zadnje skladbe potječu iz Half Mute perioda i objavljene su na EP mediju (te na nekim reizdanjima prvijenca), tako da stanoviti odmak od zvuka izvorno koncipiranog Desirea ne treba zabrinjavati.

Tuxedomoon: Desire (Ralph Records, 1981.)

01 East 4:28
02 Jinx 5:34
03 • • • 1:05
04 Music #1 3:47
05 Victims of the Dance 5:48
06 Incubus (Blue Suit) 3:50
07 Desire 7:06
08 Again 6:20
09 In the Name of Talent (Italian Western Two) 6:02
10 Holiday for Plywood (Holiday for Strings) 5:38
11 New Machine 4:23
12 Litebulb Overkil 3:12
13 Nite And Day 5:11
14 No Tears 5:40

Arab Strap / Philophobia (1998.)

21/01/2015.

Sve što ste oduvijek željeli znati o ljubavi i seksu, a niste se usudili pitati, otpjevano(izgovoreno?) tek nešto melodičnije od televizijskih ili radio-vijesti, praćeno najsanjivijom gitarom ikad.

JENS LEKMAN / Night Falls Over Kortedala (2007)

15:00–16:00 Četvrtak 21.2.2019.

Jens Lekman, Šveđanin prepoznatljivog baritona, i njegov drugi album u ovotjednim Nezaboravnim vatrama. Ploča posvećena trenucima koje ponesemo sa sobom…

ST GERMAIN / Tourist (2000)

15:00–16:00 Četvrtak 13.10.2022.

‘I want you to get together, put your hands together one time’

THE DURUTTI COLUMN / Vini Reilly (1989)

15:00–16:00 Četvrtak 20.1.2022.

Kad te Frusciante prozove kao najvećeg gitaristu svih vremena ili Morissey pozove svirati za prvi Marrless i post Smiths album , Viva Hate i ti tako opleteš divote kao Suedehead ili Every Day is Like Sunday, onda si ti jedan od najvećih sinova Manchestera, Vini Rielly. I tvoj bend je The Durutti Column.