‘Empires and Dance’ (1980.) je ključni album Simple Mindsa, djelo koje je stapanjem post punk zvuka i ritmičke elektronike najavilo neka nova razdoblja. Definitivno ostvarenje prije svog vremena!
Empires and Dance je treći album Simple Mindsa i objavljen je u jednom od onih Bogom danih trenutaka, koncem 1980. Razdoblje post punka je upravo postavilo temelje na kojima će se graditi ambiciozniji zvuk prve polovice nadolazećeg desetljeća, no sa druge se strane javlja pomalo lepršav novoromantičarski pokret kojemu je temeljni cilj ublažiti poprilično turobnu sliku tadašnje Britanije.
Simple Minds savršeno plivaju u spomenutim vodama, i to ponajviše zahvaljujući studijskom čarobnjaku Johnu Leckieju koji potpisuje produkciju njihova prva tri albuma (između ostalog, Leckie je producirao Real LifeMagazinea, This Nation’s Saving GraceThe Falla, nastupni album The Stone Rosesa, te The BendsRadioheada).
Ukoliko je nastupni uradak Life in a Day (1979.) možda i patio od dječjih bolesti, prikazujući sastav kao vjernu sljedbu ranog Roxy Musica te Bowieja iz Ziggy/Aladdin faze, iduće je ostvarenje (Real to Real Cacophony, također 1979.) već bio krupan iskorak naprijed. Skladbe se na ovom potonjem tek nominalno mogu promatrati kao pop pjesme, pošto u većini slučajeva figuriraju kao skice, odnosno svjesno nedovršeni ogledni uradci koje će biti moguće primjeniti u narednom razdoblju. No, to nipošto nije mana, pošto su i Leckie i bend znali što rade. Real to Real… je na najbolji mogući način cemetirao pristupni put za nadolazeće remek djelo, Empires and Dance.
Treći je album Simple Mindsa lucidni amalgam spomenutog glam naslijeđa (mada sve manje i manje) te aktualnog post punk zvuka, konkretno njegove elektroničkije i ritmičkije inačice. Do definicije new romantic trenda trebat će proći još barem godinu dana, a jedni od prozivanih rodonačelnika će biti upravo Simple Minds sa albumom New Gold Dream. Stoga se zasad zadržimo na Empires and Dance.
Čitav se taj niz pjesma može promatrati kao imaginarno putovanje Europom na prijelzu desetljeća. Uvodna će skladba I travel ne samo nazivom implicirati početak takvog puta, već svojim naglašenim i čvrstim plesnim ritmom sugerirati privid kretanja.
Mračna strana plesnog post punka probija iz pjesama poput Today I died again, Celebration, This Fear of Gods, zaključujući tako “A” stranu (da, bilo je to prije dominacije CD medija!). Nameće se pitanje kamo nas vodi ovo putovanje? Zadiremo li sve dublje u neka mračna, neistražena područja?
Srećom, nije baš tako!
Nastavak albuma jest i nastavak putovanja koje sada već zadobija konkretne zemljopisne odrednice (Konstantinopolis, Berlin…). Nešto svjetlija glazbena slika na “B” strani ipak zadržava štimung čitavog djela, opetovano podsjećajući slušateja na više nego uspio pokušaj sinteze dva opasno suprotstavljena trenda koji unatoč sličnim korijenima figuriraju (ili su barem tada figurirali) kao opasni rivali. Srećom, mračni gitaristički naboj post punka maestralno je uparen s nadirućom plesnom elektronikom koja će kroz synth pop formu dobrim dijelom obojiti glazbeni izričaj stasajućeg novog romantizma.
Empires and Dance je možda ne formom, no definitivno sadržajem najavio neke trendove koji će zaživjeti tek polovicom osamdesetih, ako ne i kasnije. Na stranu njegova moguća proročanska aura, ovo je izvrstan album koji u najboljem smislu dokazuje kako pojmovi poput sinteze, fuzije i eklekticizma nisu tek mrtve riječi. Zahvaljujući takvom modelu koji je pratio njegov nastanak, i dan danas zvuči i više nego svježe i aktualno.
Možda je to bio i svojevrsni vrh Simple Mindsa. Idući projekt Sons and Fascination/Sister Feelings Call počiva uglavnom na istim premisama, dok New Gold Dream uz svo dužno poštovanje ne može izbjeći novoromantičarsku lepršavost koja katkad iritira. Bitno rokerskiji Sparkle in the Rain (1983.) bio je labuđa pjesma ovog sastava, koji nakon toga tavoti u međuprostoru između dosade i zaborava.
Stoga preslušate Empires and Dance i spoznajte kako je Simple Minds postavljao nova pravila u vrijeme svojeg heydayja!
01 I Travel 3:56
02 Today I Died Again 4:39
03 Celebrate 5:03
04 This Fear Of Gods 7:00
05 Capital City 6:14
06 Constantinople Line 4:14
07 Twist/Run/Repulsion 4:38
08 Thirty Frames A Second 5:14
09 Kant-Kino 1:50
10 Room 2:30
11 Bonus 4:17
“Join Hands”, drugi album londonskog post punk sastava Siouxsie and the Banshees, objavljen je u rujnu 1979. i produkt je dugog rada na projektu, tijekom kojeg su se izmjenjivale ideje pa i čitavi koncepti. Specifična situacija u bendu, poput sve jačeg utjecaja Siouxsie i Stevena Severina, kao i ‘labuđi pjev’ odlazećeg gitarista Johna McKayja rezultirat će neponovljivim djelom koje možda strši iz ostataka opusa Bansheesa, no svojim će turobnim i eksperimentalnim stilom cementirati teren za upravo nadolazeće trendove poput post punka, kao i stilove, primjerice gothic rock.
˝Good evening
Do not attempt to adjust your radio, there is nothing wrong
We have taken control as to bring you this special show
We will return it to you as soon as you are grooving . . .˝