LAMBCHOP / Nixon (2000.)
Paralizirajuća tišina. Melem za napaćene uši. Kurt(tekstopisac, autor, pjevač) kao nikad prije ni poslije.
PRINCE / Purple Rain (1984)
Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Iako je album „Purple Rain“ izdan kao soundtrack, istoimenog filma se uglavnom sjećaju pasionirani nostalgičari za 80-ima, dok su album i glazba dobili vlastiti život, a onda i postali izvanvremensko remek-djelo. Prije svega zbog raskošne istoimene, gotovo barokne devetominutne balade grandioznog završetka, zbog koje se potrošilo najviše upaljača u povijesti koncerata, iako su tu i neki od ostalih najvećih Princeovih hitova – „When Doves Cry“ i „Let’s Go Crazy“.
Nije Prince s pratećim bandom Revolution ni dotad bio nepoznat, snimio je već pet albuma i bio na glasu kao vrhunski izvođač i multiinstrumentalist, ali ga je ovaj album definitivno lansirao u vrhunac slave. U ovom slučaju to nije bio faktor koji je vodio samouništenju lika i djela, nakon ovoga slijedi period u kojem je snimio ostale svoje najbolje albume. Zatim je od 1993. počeo nastupati pod svakakvim varijacijama imena i znakovlja umjetnika-poznatog-pod-ovim-imenom (da bi se 2000. vratio na primarno ime, kako smo ga uostalom uvijek i zvali) te je počeo malo i još malo više prkositi glazbenoj industriji, snimati baš sve što mu padne na pamet, nekad uspješnije, nekad manje uspješno.
Njega ionako nikad nije bilo briga za kritičku recepciju – najveći znaju da su najveći. No nekako kad pomislimo na Princea, većini prvo pada na pamet „Purple Rain“, koji je, osim što je i simbol jednog vremena, čista navala adrenalina i energije te album uz koji je nemoguće ne pjevušiti uz slušanje, barem u sebi. A naslovna pjesma je jedna od rijetkih balada dužih od 5 minuta koja se čak i na današnjim dominirajućim generičkim radiostanicama pušta u cijelosti, od početka do kraja, i to razmjerno često, jer prekinuti takvo remek-djelo – to se jednostavno ne radi.
(Marko Smiljić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Tracklist:
| 1. | “Let’s Go Crazy” | |
|---|---|---|
| 2. | “Take Me with U” | |
| 3. | “The Beautiful Ones” | |
| 4. | “Computer Blue” | |
| 5. | “Darling Nikki” | |
| 6. | “When Doves Cry” | |
| 7. | “I Would Die 4 U” | |
| 8. | “Baby I’m a Star” | |
| 9. | “Purple Rain” |
autor: Ante Marković, 15/07/2026
Vezane objave
Arhiva
LOU REED / Berlin (1973.)
‘Berlin’, napisan i snimljen 1973. uz svestranu podršku vrsnog producenta Boba Ezrina (‘The Wall’, ‘The Momentary Lapse of Reason’…) skriveni je dragulj u opusu Lou Reeda; njegov prvi i zasigurno najbolji, mada i najmračniji konceptualni album. Premise koje su zaslužne za nastanak ovog djela kriju se u relativno kratkom Louovom posjetu tada još podjeljenom i betonskim zidom okruženom gradu, no i gorkim uspomenama na neuspjelu vezu s Nico, kolegicom iz prve postave The Velvet Undergrounda. Bilo kako bilo, iskrenost, eklektičnost i izvrsna produkcija smještaju ovaj poprilično turobni uradak među najbolja ostvarenja i to ne samo u okviru Redovog stvaralaštva, već i u cjelokupnoj domeni suvremene glazbe!
COCTEAU TWINS / Treasure (1984)
Treći album omiljenog škotskog benda u ovotjednim Nezaboravnim vatrama community radija KLFM.
JOHN COLTRANE / A Love Supreme (1965)
Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
