Čitav svoj život od 40 godina John Coltrane je bio muzičar. Ostavio je iza sebe više od 50 snimaka, ali sve do tridesete se mučio s alkoholizmom i ovisnošću o heroinu. Tada je doživio duhovno otkrivenje te je do svoje prerane smrti od raka jetre snimio niz albuma kojima je želio to svoje iskustvo prenijeti slušateljima. Na niti jednom mu to nije više pošlo za rukom negoli na albumu „A Love Supreme“, suiti sastavljenoj od četiriju dijelova – „Acknowledgment“ („Buđenje“), „Resolution“ („Odluka“), „Pursuance“ („Traganje“) i „Psalm“ („Otkrivenje“). Nazivi stavaka opisuju duhovni put koji počinje od shvaćanja da postoji duhovna razina postojanja.
Nakon toga slijedi odluka da se ostane na tom putu. Slijedi traganje za spoznajom božanskog, a na kraju dolazi prosvjetljenje. Ovome možemo vjerovati već i zbog samog intenziteta izvedbe Coltranea i njegovih muzičara. Svu svoju emociju, sve svoje duhovno iskustvo unio je u snimku koja je zgotovljena u jednome danu, 9. prosinca 1964. On svira sa žarom, ali ne žestoko i agresivno. Sretan je što s drugima može podijeliti božansku ljubav koju je otkrio i svira samo za to.
Iako potječe iz kršćanske obitelji u kojoj su neki članovi bili i svećenici, u svome traganju Coltrane nije bio ograničen na jednu religiju. Učio je i islam, hinduizam, budizam, kabalu, astrologiju i grčke filozofe. Za njega je Bog bio Ljubav i vjerovao je da ga svatko može naći bilo gdje. Rekao je kako vjeruje u sve religije. Jedna Crkva, ista ona koja je to učinila s Charliejem Parkerom, proglasila je Johna Coltranea svecem. Gotovo sigurno bi to i sam odobrio, tragajući za time za čime je tragao. „A Love Supreme“ je izuzetno putovanje, album koji nas uhvati u vrtlog i nježno nas nosi kroz astralne predjele duha. Ukoliko ne pratimo njegov smisao, propustit ćemo dosta, ali ostat će nam dovoljno da ga priznamo kao jedan od najboljih albuma svih vremena.
(Ivan Palijan, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
‘Brilliant Trees’ iz 1984. prvi je samostalni album davida Sylviana, a pobrao je oduševljene reakcije kako fandoma tako i kritike. Prožet je funky zvukom i stiliziranim jazz ritmovima, no istovremeno fluidan i atmosferičan, ponajviše zahvaljujući neponovljivom izboru suradnika kao što su Danny Thompson, Jon Hassell, Ryuichi Sakamoto, Steve Nye, Holger Czukay te Davidovi suradnici iz bivšeg sastava Japan, Steve Jansen i Richard Barbieri. Sylvian je stvorio istinsko remek djelo, album koji dokazuje kako eksperiment, minimalistički pristup i perfekcija pop pjesme itekako mogu ići ruku pod ruku.
Četvrti Bunnymen album snimljen u Parizu uz veliku pomoć orkestra i prave “lush” produkcije. Jedan od rijetkih album koji zvuči baš onako kako izgleda cover.
