UNITED FUTURE ORGANIZATION / United Future Organizaton (1993.)
Raphael Sebbag, Toshio Matsuura i Tadashi Yabe kao U.F.O. s početka devedesetih u jednom sasvim drugačijem pristupu jazz-u. Zvali su ga Acid, Acid Jazz.
R.E.M. / Automatic for the People (1992)
Nemam odgovor na pitanje koji mi je najdraži R.E.M. album.
Nemam odgovor na pitanje koji mi je najdraži R.E.M. album. Ali evo, za ovu priliku neka to bude njihov osmi, Automatic for the People. Objavljen je u vrijeme grungea kada su na sceni vladale glasne distorzirane gitare, a zvučao je upravo suprotno. Krasili su ga akustični aranžmani oplemenjeni gudačima te izrazito instrospektivni tekstovi, a kroz cijeli se album provlači maglica melankolije. Automatic svakako spada u sam vrh glazbene produkcije devedesetih, a mi ga slušamo zajedno u ovotjednim Vatrama radija KLFM. Nego, btw, koliko još velikih bendova znate a da su se razišli na tako pošten način kao što su to učinili R.E.M. ?!
Tracklist:
| Drive | 4:31 | ||
| Try Not To Breathe | 3:50 | ||
| The Sidewinder Sleeps Tonite | 4:09 | ||
| Everybody Hurts | 5:20 | ||
| New Orleans Instrumental No. 1 | 2:15 | ||
| Sweetness Follows | 4:21 | ||
| Monty Got A Raw Deal | 3:17 | ||
| Ignoreland | 4:27 | ||
| Star Me Kitten | 3:16 | ||
| Man On The Moon | 5:14 | ||
| Nightswimming | 4:18 | ||
| Find The River | 3:49 |
autor: Ante Marković, 11/05/2022
Vezane objave
Arhiva
RED HOT CHILLI PEPPERS / Blood Sugar Sex Magik (1991)-R
Iz nedavno objavljene knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
ROBYN HITCHCOCK / I often dream of Trains (1984.)
Treći samostalni album Robyna Hitchcocka odiše melankoličnom i nostalgičnom, a u rijetkim, neočekivanim trenucima i manijakalnom atmosferom. Ipak, unatoč dominirajućoj depresivnoj noti, te posebice uočljivoj fragmentiranosti, “I often dream of Trains” je zaokruženo i cjelovito djelo. Ukoliko slučajno i osjetite prikriveni moment nedorečenosti, prihvatitie da je svjesno uklopljen, jer na ovom vrhunskom albumu ništa nije slučajno!
ANDREA SCHROEDER / Where The Wild Oceans End (2014.)
Povucite liniju od Marlene Dietrich i Nico preko Patti Smith i Nicka Cavea i shvatit ćete u kakvim vodama pliva Andrea Schroeder. No, ove su poredbe možda pretjerane i suvišne… Uvjerite se sami!
