KLFM

THE XX / xx (2009)

Koliko su američki hip hop i R&B bili snažna i utjecajna kulturna sila početka 21. stoljeća najbolje opisuje transformacija indie popa vođena i oblikovana novim zvukovima iz Amerike. The Neptunes i Timbaland iskoračili su iz geta hip hop scene i postali najproduktivniji pop producenti, a njihovo redefiniranje soničnog pejzaža stiglo je i do Engleske. Iako su the xx bliski post punku, indie popu pa čak i psihodeliji, melodije njihovih gitara, oslanjanje na ritam i bas, uz igranje s perkusijama, beatovima i sampleovima mirisali su na tada aktualni Billboard.

Rezultat ovog spoja je čudan ali neodoljiv album, gotovo samozatajan u svom minimalizmu. „xx“ u isto vrijeme zvuči kao glazba za reklame, soundtrack za noćnu vožnju, party za introverte, kompilacija filmskih tema i cunami reverba koji će vas utopiti u bolno atmosferičnim gitarama. The xx je projekt prijatelja iz djetinjstva koji su se glazbom počeli baviti trčeći po hodnicima Elliott School, legendarne po količini glazbenih ikona proizašlih iz nje – od Hot Chip i Four Tet do Burial. The xx u neku ruku zvuče kao svi oni zajedno, ali i definitivno i kao nitko od njih. Svoj su zvuk demonstrirali 2005. kada su krenuli snimati svoja prva demo izdanja, a onda ih i izbacivati kao digitalne fajlove na Myspaceu.

Materijal je zapeo za uho glavešinama nezavisne etikete XL Recordings (Radiohead, Adele) koji su obećali sirovi duh pjesama s interneta zadržati i na službenom diskografskom izdanju. „xx“ su stvorili dvadesetogodišnjaci, glazbeno inspirirani pločama koje su slušali kao tinejdžeri, a tekstualno potaknuti proživljenim životnim iskustvima, prvim zaljubljivanjima i mladalačkim srcolomima. Ljubav, sjećanje i pokušaj navigiranja kroz komplicirane korake odrastanja oslonac su singla „Crystalised“, dok je „Shelter“ demonstracija snage vokalne mekoće Romy Madley Croft. U „Heart Skipped a Beat“ the xx zvuče kao Tricky iz paralelnog svemira, dok u hitu „Islands“ dokazuju da, pa… upravo to, da mogu napisati i hit, koji unatoč ubrzanju tempa nimalo ne gubi na satenskoj nježnosti u koju je umotan čitav album. Možda je najudobnije u shoegazing ambijentalu „Fantasy“ koji odzvanja na razglasu rakete dok Ry Cooder piči prema svemiru.

(Velimir Grgić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)

albumnadan.com

Tracklist: