Brian Fallon: Painkillers (2016., Virgin/Island/EMI)
Iskrene namjere, lanci iz prošlosti i noir film uz dašak Jerseya i bluesa.
MOBY / Play (1999)
Iz nedavno objavljene knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Najprodavaniji album elektroničke glazbe u povijesti ujedno je i prvi album čije su baš sve pjesme licencirane za korištenje u reklamama, filmovima ili TV serijama, no ti su podaci samo posljedica njegove iznimnosti. Podjednako crpeći iz najdublje američke tradicije folka i korijenske glazbe, kao i iz suvremenih glazbenih pravaca 1990-ih, „Play“ pritišće sve relevantne gumbe u kontrolnoj ploči slušateljeve glave te ga mozak već nakon prvog slušanja smješta u pretinac s vječnom, arhetipskom glazbom, onom koju svatko nosi u najdubljim zakucima sjećanja.
Postoji teorija prema kojoj svaki kvalitetni glazbenik kad-tad završi u bluesu, a ovo je, neovisno o tome kojim ga sve žanrovima službeno opisuju, ponajprije blues album. Dapače, možemo ga nazvati ključnim djelom, koje je pokazalo kako je spoj elektronike i bluesa u potpunosti moguć, bez ikakvog otupljivanja oštrice tih žanrova. Moby je otvorio put i, zajedno s najboljim uradcima trip-hopa, pomogao definiranju blues svjetonazora na način prihvatljiv novim generacijama, koje ne trebaju gitare za stvaranje glazbe. Direktnih imitatora nije bilo mnogo, no utjecaj se može čuti kod mnogih suvremenih glazbenika. Sve to, naravno, ne bi bilo moguće bez sjajnih pjesama – a „Play“ ih je pun, čak iako su većina njih skladane kao razmjerno jednostavni, ponavljajući, himnički napjevi ili ambijentalne, često instrumentalne skice. Tražite li razigranost melodija i bogatu orkestraciju, ovo nije album za vas, no svi koji znaju uživati u ljepoti minimalizma prepoznat će koliko je to sjajna, zaokružena cjelina. Kakvoj se niti sam Moby u ostatku karijere nije uspio približiti, potvrđujući da je ovo klasičan primjer veličanstvenog djela koje je nadraslo, a možda u stanovitoj mjeri čak i iznenadilo i samog autora.
(Dino Milić-Jakovlić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Knjigu naručite na albumnadan.com uz 15% popusta koristeći kod KLFM15
Tracklist:
| 1. | “Honey” | 3:28 | |
|---|---|---|---|
| 2. | “Find My Baby” | 4:00 | |
| 3. | “Porcelain” | 4:01 | |
| 4. | “Why Does My Heart Feel So Bad?” | 4:24 | |
| 5. | “South Side” | 3:50 | |
| 6. | “Rushing” | 3:01 | |
| 7. | “Bodyrock” | 3:36 | |
| 8. | “Natural Blues” | 4:14 | |
| 9. | “Machete” | 3:38 | |
| 10. | “7” | 1:02 | |
| 11. | “Run On” | 3:45 | |
| 12. | “Down Slow” | 1:35 | |
| 13. | “If Things Were Perfect” | 4:18 | |
| 14. | “Everloving” | 3:26 | |
| 15. | “Inside” | 4:49 | |
| 16. | “Guitar Flute & String” | 2:09 | |
| 17. | “The Sky Is Broken” | 4:20 | |
| 18. | “My Weakness” | 3:42 |
autor: Ante Marković, 13/06/2024
Vezane objave
Arhiva
VA / Shio-No-Michi Vol.2 (1994)
Close your eyes and travel the landscape inside you. / Listen to the scenery that looks like your hometown.
CRIME & THE CITY SOLUTION / Just South of Heaven & Room of Lights (1985./1986.)
Sredinom osamdesetih, Crime and the City Solution su bili skupina međunarodnih glazbenih apatrida, svojevrsni očajnici koji su svoj osobni bol uobličili u vidu vanvremenskih stihova i melodija. Kritika je njihovo stvaralaštvo odmah postavila u širi okvir post punka, kiteći ga katkad onim već sažvakanim pojmom art punka, no takvi epiteti ne govore mnogo o tadašnjem zvuku ovog jedinstvenog sastava. Isti onaj bijeli, egzistencijalističkim mrakom nijansirani blues koji je sudbinski označio oproštajne uratke The Birthday Partyja, te rana ostvarenja Nicka Cavea and the Bad Seedsa prisutan je i ovdje, no u bitno fluidnijoj i razrađenijoj formi, koja oscilira između tišine i artikulirane kakofonije.
LCD SOUNDSYSTEM / Sound of Silver (2007)
Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
