KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

The Clean

20:00–22:30 Subota 12.11.2016.

Ukoliko novozelandsku glazbenu scenu zamislite kao stablo, The Clean su onda definitivno njegovo deblo /Pitchfork/

Iako potpisnik ovih redaka nema običaj citirati druge glazbenotiskovne izvore, jedna rečenica navedena u određenom broju časopisa Pitchfork savršeno jasno definira smisao i značaj sastava The Clean:

Ukoliko novozelandsku glazbenu scenu zamislite kao stablo, The Clean su definitivno njegovo deblo.

Koliko god ovo zvučalo prepotentno, nije daleko od istine. Uz Tall Dwarfs i The Chills, najpoznatije su ime tzv. KiWi scene, te ujedno jedan od ključnih sastava sa danas već legendarne nezavisne kuće Flying Nun Records.

4bagpz The Clean: Hamish Kilgour, David Kilgour & Robert Scott

The Clean je utemeljen godine 1978. u Dunedinu, drugom po veličini gradu na onom većem, južnijem novozelandskom otoku. Bilo je to vrijeme ekspanzije punka, doba kada je lokalnom scenom dominiralo još jedno kultno ime, sastav The Enemy (koji će se tijekom naredne dvije godine kroz međufazu zvanu Toy Love transformirati u jednako tako kultne lo-fi pionire Tall Dwarfs). Budući članovi The Cleana, braća David i Hamish Kilgour sačinjavali su dio šireg kružoka oko The Enemyja, predvođenog Chrisom Knoxom i Alecom Bathgateom – urbana legenda tvrdi da je naziv ovom sastavu dao upravo Hamish Kilgour.

Na određeni je način kroz tu ‘ekipu’ profluktuirao gro stasajućeg Dunedin sounda; primjerice budući stožer The Chillsa u vidu Martina Phillipsa i Justina Harwooda, kao i Robert Scott, utemeljitelj i gitarist još jednog lokalnog zvjezdanog imena, sastava The Bats. Ovaj potonji je bitan stoga što će te 1978. sa braćom Kilgour formirati The Clean.

Kroz slučaj ova tri projekta – Tall Dwarfs, The Chills i The Clean – komotno se može projcirati razvojna odnosno stilska raznolikost novozelandske glazbene scene sa prijelaza iz sedamdesete u osamdesete. Dok su prvospomenuti iz rane punkerske i glam energije postulirali lo-fi estetiku južne hemisfere, ovi drugi su svoju pop viziju doveli do perfekcije. The Clean pak biraju drugačiji, u određenom smislu i očekivaniji put. Od samog su početka djelovali pod enormnim utjecajem britanske novovalne scene (što važi i za ostale aktere spomenute u prethodnim recima), definirajući vlastitu viziju pojma post-punk, no bivajući čitavo vrijeme otvoreni aktualnim utjecajima. Tako se u njihovim ostvarenjima iz ranih osamdesetih – riječ je o EP-jima, pošto prvi dugosvirajući album Vehicle snimaju tek 1990. – naziru uplivi britanskih novovalnih bendova kao što su Echo & The Bunnymen, The Alarm i Modern English, college-rock i jangle-pop projekata poput R.E.M.-a, The Feelies ili The Replacementsa pa sve do garažne folk psihodeličnosti kalifornijskog Paisley Underground trenda (The Long Ryders, Dream Syndicate, Green On Red…).

The Clean su, kako se već nazire iz priloženog, bili i ostali konstanta ne samo repertoara ključnih novozelandskih nezavisnih kuća Flying Nun Records i Xpressway, već čitavog tog zvuka južnog podneblja koji nije ograničen samo na Dunedin, već i ostala Kiwi središta poput Christchurcha, Aucklanda i Wellingtona. To što su u zamalo četrdesetogodišnjoj karijeri snimili tek pet albuma (odnosno šest računamo li i kompilaciju Anthology koja donosi i raritetne singlove sa početka djelovanja) nije nikakvo mjerilo, pošto kvaliteta i kvantiteta u pravilu ne idu pod ruku.

Na koncu, čitava je ta plejada novozelandskih glazbenika ipak svijet za sebe, jer stasavati pod drugačijim sazviježđima neumitno implicira i drugačiji kreativni put i ishod. U tom je kontekstu važno spomenuti i ostala značajna imena: Able Tasmans, Split Enz, The Verlaines, Alastaira Galbraitha, Bailterspace, Dead C, The Renderers, Jean-Paul Sartre Experience, Nocturnal Projections (odnosno This Kind Of Punishment tj. braća Peter i Graeme Jefferies), The Terminals, Sneaky Feelings, Straitjacket Fits

Ukoliko vas je ova tema zainteresirala, više o The Cleanu, Tall Dwarfsima i drugim novozelandskim nezavisnim imenima možete saznati u izvrsnom dokumentarcu Heavenly Pop Hits: The Flying Nun Story. Neka vas ne zbuni činjenica da najveći dio minutaže odnose Tall Dwarfs i The Clean, jer oni su duh i tijelo: prvi su esencija alternativne Kiwi glazbe, a drugi, zna se, deblo u stablu čitave te glazbene scene!

PS. na pitanje postoji li ovdje i povratna sprega po pitanju utjecaja, odgovor je i više nego očit. Ukoliko ste upoznati sa stvaralaštvom Stephena Malkmusa i njegovih projekata Pavement odnosno The Jicks, Lou Barlowa i Jasona Loewesteina (Sebadoh) ili pak Davida Bermana (Silver Jews), znate na što uredništvo emisije eXit cilja. Opet, ako vam čitav tekst zvuči isuviše fanovski, nevermind – priznajem, volim!

autor: Vjeran Stojanac, 10/11/2016

, , , , , , , , , , , , , , , ,

Vezane objave

Arhiva

Pros and Cons of the Film Music

20:00–22:00 Subota 26.9.2020.

Ne živcirajte se nego se opustite uz mali presjek kroz pomalo neuobičajene sekvence filmske glazbe ili nečega što je tomu blisko a listu je složio osobno urednik ove emisije!

In Memoriam – Lucio Dalla (01.03.1943. – 04.03.2012.) / Nekoliko pogleda na Lucifera Sama / Jim White – Where it hits You

10/03/2012.

Kratki nekrolog povodom nedavne smrti kantautora Lucia Dalle; nekoliko pogleda na slona ali i mačku, te predstavljanje novog albuma southern-goth trubadura Jima Whitea – tako će otprilike izgledati okosnica današnje emisije!

A.A. Bondy

09/01/2015.

Početkom milenija, Augeste Arthur Bondy je pod pseudnimom Scott predvodio poprilično dosadnjikav sastav Verbena koji je, unatoč nekim dobrim momentima, uglavnom zvučao kao presažvakana kopija Nirvane. Napravivši nagli zaokret, 2006. izdaje odličan samostalni album ‘American Hearts’, a njegovi su sljednici ‘When the Devil’s Loose’ i ‘Believers’ također iznimna ostvarenja. Možda je prepotentno kazati da je A.A. Bondy kantautor koji je jednostavno nedostajao na sceni, ali da je savršeno upotpunio rupe u nekim segmentima današnje folk americane, to je neoborivo.

Odlazak: Keith Emerson (1944. – 2016.)

18/03/2016.

Ono što odlazak Keitha Emersona ne uklapa u već poslovičnu ‘crnu bilancu’ koju nam je ponudila aktualna 2016. jest način na koji je napustio ovaj svijet. Uradio je to po vlastitom izboru, suočen s mogućnošću življenja bez onoga što je u njegovu slučaju predstavljalo smisao – briljirati na sceni, spajajući zapanjujuću energičnost i urođenu genijalnost. Ukratko, živio je za svoju glazbu, za ono što je danas već ostavština za budućnost; jedan monumentalni opus koji se tek nominalno i kronološki može svrstati pod već ishabani pojam ‘rock’. Jer, često se u desetak sekundi Emersonovog stvaralaštva moglo naći više harmonija, struktura i vizija no što ih sadrže cjelokupni uradci brojnih rock te posebice punk sastava!

Tjedna rotacija

Arhiva

L’Impératrice / Tako Tsubo

BADI ASSAD / Chameleon (1998)

ŽEN / Uroni u san

FRIENDLY FIRES / Bugged Out!

BRYAN FERRY / Live at the Royal Albert Hall

Zidar Betonsky: Proces Protokol (2011.)