KLFM

The Clean

Iako potpisnik ovih redaka nema običaj citirati druge glazbenotiskovne izvore, jedna rečenica navedena u određenom broju časopisa Pitchfork savršeno jasno definira smisao i značaj sastava The Clean:

Ukoliko novozelandsku glazbenu scenu zamislite kao stablo, The Clean su definitivno njegovo deblo.

Koliko god ovo zvučalo prepotentno, nije daleko od istine. Uz Tall Dwarfs i The Chills, najpoznatije su ime tzv. KiWi scene, te ujedno jedan od ključnih sastava sa danas već legendarne nezavisne kuće Flying Nun Records.

The Clean: Hamish Kilgour, David Kilgour & Robert Scott

The Clean je utemeljen godine 1978. u Dunedinu, drugom po veličini gradu na onom većem, južnijem novozelandskom otoku. Bilo je to vrijeme ekspanzije punka, doba kada je lokalnom scenom dominiralo još jedno kultno ime, sastav The Enemy (koji će se tijekom naredne dvije godine kroz međufazu zvanu Toy Love transformirati u jednako tako kultne lo-fi pionire Tall Dwarfs). Budući članovi The Cleana, braća David i Hamish Kilgour sačinjavali su dio šireg kružoka oko The Enemyja, predvođenog Chrisom Knoxom i Alecom Bathgateom – urbana legenda tvrdi da je naziv ovom sastavu dao upravo Hamish Kilgour.

Na određeni je način kroz tu ‘ekipu’ profluktuirao gro stasajućeg Dunedin sounda; primjerice budući stožer The Chillsa u vidu Martina Phillipsa i Justina Harwooda, kao i Robert Scott, utemeljitelj i gitarist još jednog lokalnog zvjezdanog imena, sastava The Bats. Ovaj potonji je bitan stoga što će te 1978. sa braćom Kilgour formirati The Clean.

Kroz slučaj ova tri projekta – Tall Dwarfs, The Chills i The Clean – komotno se može projcirati razvojna odnosno stilska raznolikost novozelandske glazbene scene sa prijelaza iz sedamdesete u osamdesete. Dok su prvospomenuti iz rane punkerske i glam energije postulirali lo-fi estetiku južne hemisfere, ovi drugi su svoju pop viziju doveli do perfekcije. The Clean pak biraju drugačiji, u određenom smislu i očekivaniji put. Od samog su početka djelovali pod enormnim utjecajem britanske novovalne scene (što važi i za ostale aktere spomenute u prethodnim recima), definirajući vlastitu viziju pojma post-punk, no bivajući čitavo vrijeme otvoreni aktualnim utjecajima. Tako se u njihovim ostvarenjima iz ranih osamdesetih – riječ je o EP-jima, pošto prvi dugosvirajući album Vehicle snimaju tek 1990. – naziru uplivi britanskih novovalnih bendova kao što su Echo & The Bunnymen, The Alarm i Modern English, college-rock i jangle-pop projekata poput R.E.M.-a, The Feelies ili The Replacementsa pa sve do garažne folk psihodeličnosti kalifornijskog Paisley Underground trenda (The Long Ryders, Dream Syndicate, Green On Red…).

The Clean su, kako se već nazire iz priloženog, bili i ostali konstanta ne samo repertoara ključnih novozelandskih nezavisnih kuća Flying Nun Records i Xpressway, već čitavog tog zvuka južnog podneblja koji nije ograničen samo na Dunedin, već i ostala Kiwi središta poput Christchurcha, Aucklanda i Wellingtona. To što su u zamalo četrdesetogodišnjoj karijeri snimili tek pet albuma (odnosno šest računamo li i kompilaciju Anthology koja donosi i raritetne singlove sa početka djelovanja) nije nikakvo mjerilo, pošto kvaliteta i kvantiteta u pravilu ne idu pod ruku.

Na koncu, čitava je ta plejada novozelandskih glazbenika ipak svijet za sebe, jer stasavati pod drugačijim sazviježđima neumitno implicira i drugačiji kreativni put i ishod. U tom je kontekstu važno spomenuti i ostala značajna imena: Able Tasmans, Split Enz, The Verlaines, Alastaira Galbraitha, Bailterspace, Dead C, The Renderers, Jean-Paul Sartre Experience, Nocturnal Projections (odnosno This Kind Of Punishment tj. braća Peter i Graeme Jefferies), The Terminals, Sneaky Feelings, Straitjacket Fits…

Ukoliko vas je ova tema zainteresirala, više o The Cleanu, Tall Dwarfsima i drugim novozelandskim nezavisnim imenima možete saznati u izvrsnom dokumentarcu Heavenly Pop Hits: The Flying Nun Story. Neka vas ne zbuni činjenica da najveći dio minutaže odnose Tall Dwarfs i The Clean, jer oni su duh i tijelo: prvi su esencija alternativne Kiwi glazbe, a drugi, zna se, deblo u stablu čitave te glazbene scene!

PS. na pitanje postoji li ovdje i povratna sprega po pitanju utjecaja, odgovor je i više nego očit. Ukoliko ste upoznati sa stvaralaštvom Stephena Malkmusa i njegovih projekata Pavement odnosno The Jicks, Lou Barlowa i Jasona Loewesteina (Sebadoh) ili pak Davida Bermana (Silver Jews), znate na što uredništvo emisije eXit cilja. Opet, ako vam čitav tekst zvuči isuviše fanovski, nevermind – priznajem, volim!