KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

New Lonesome Sounds from the Overseas

Ovotjedno izdanje emisije eXit donosi tri upravo objavljena albuma kultnih prekooceanskih kantautora Simona Joynera, Johnnyja Dowda i Williama Elliotta Whitmorea. Naizgled je riječ o tri posve različite jedinke, miljama udaljene u vlastitom doživljaju Americane, no to je tek privid pošto dubljom analizom u svim ovim djelima možete pronaći natruhe melankolije, apsurda i bijesa prikrivenog katkad tugom, katkad humorom. Stoga, ove subote uživajte premijerno u albumima “Grass, Branch & Bone”, “That’s Your Wife on the Back of My Horse” i “Radium Death”.

 

Ovotjedno izdanje emisije eXit donosi tri upravo objavljena albuma kultnih prekooceanskih kantautora Simona Joynera, Johnnyja Dowda i Williama Elliotta Whitmorea. Naizgled je riječ o tri posve različite jedinke, miljama udaljene u vlastitom doživljaju Americane, no to je tek privid pošto dubljom analizom u svim ovim djelima možete pronaći natruhe melankolije, apsurda i bijesa prikrivenog katkad tugom, katkad humorom.

 

a) Simon Joyner – Grass, Branch & Bone

Htio on to ili ne, Simon Joyner je godinama truda postigao ne samo vlastiti proboj na ionako prenapućenu američku folk scenu, već i postao neka vrsta neslužbenog barda savezne države Nebraska. Album Grass, Branch & Bone slično svojim prethodnicima kazuje kako je moguće balansirati na granici tišine, no svejedno napraviti vrhunski album.

Istina, nekoliko preslušavanja omiljenog kantautora uglavnom djeluje poletno i ushićujuće po slušatelja. U kojoj će se mjeri ovaj album moći nositi s remek djelima kao što su Heaven’s Gate, Hotel Lives ili Ghosts, pokazati će entropijska strelica vremena.

No, Joyner sebi nikad nije dozvolio pogrešne korake, te je svaki od prethodno objavljenih albuma ako već ne remek djelo, onda barem zaokružena i smislena cjelina, Bogom dana za noćna slušanja.

Grass, Branch & Bone slijedi taj model.

Ne očekujete manifestaciju epiteta ‘noćno’ u smislu nekih Waitsovim albuma ili možda Springsteenove Nebraske. Štoviše, koliko god čudno zvučalo, u svojim je soničnim meditacijama Joyner možda bliži onim opuštenijim trenucima Lyle Lovetta (bar ako u vidu imate raniju fazu, a znamo kako se to kod Lylea dijeli: melankolija prije Julie, a euforija nakon nje.simon.2006.2No, pustimo sve to, Ovo je ipak album jednog Simona Joynera, nedovoljno poznatog da bi čak i među rijetkim štovateljima stekao kultni status, a opet dovoljno razvikanog da ga barem lokalni klinci poput Conora Obersta podignu na pijedestal u pravilu rezerviran samo za najbolje!

Inače, Oberst i Joyner zadnjih godina nešto izrazito baš i nesurađuju. Možda je ovom potonjem do glave došla dobra stara poslovica tko sa djecom spava popišan se budi.

A možda mu je tek dosadilo biti heroj pokrajnjih ulica Omahe, te se vratio samome sebi. Najvjerojatnije jest, jer takav dojam kreira ambijent i poruka albuma Grass, Branch & Bone!

cover_large-560x560

Simon Joyner: Grass, Branch & Bone (Woodsist, 2015.)

01 Sonny
02 Train to Crazy Horse
03 You Got Under My Skin
04 Jefferson Reed
05 Some Fathers Let The Sunset Bring Them To Their Knees
06 Old Days
07 I Will Not Be Your Fool (The Muse’s Song)
08 In My Drinking Dream
09 Nostalgia Blues

 

 

 

b) Johnny Dowd – That’s Your Wife on the Back of My Horse

Zanemaromo li osredniji Do the Gargon iz 2013., tri godine nakon izvrsnog No Regrets, Johnny Dowd se vraća jednako dobrim uratkom That’s Your Wife on the Back of My Horse. Sjećate se tog suludog albuma iz 2012., s naslovima pjesama u vidu ženskih imena poput Betty, Rita, Nancy, Abigail ili Candy?

Ovo nas navodi na dva zaključka – em što Dowd očito nije gay, prije tri godine je proživljavao teške trenutke analizirajući svoju tadašnju ne baš zahvalnu poziciju kroz prizmu nekih žena koje su mu obilježile život. No, tri godine kasnije, Johnny pršti životom i kreativnošću, a sam naziv albuma se može promatrati kao posprdni oblik fraze “Tko te jebe, pobjedio sam i ona je sad sa mnom!”.

Naravno, to je subjetivno viđenje autora ove najave, ali svejedno ima nešto istovremeno megalomasnko, opušteno i sretno u ovom novom albumu, čak i ukoliko je sreća varljiv pojam i često korištena maska za melankoliju i depresiju.

dowdThat’s Your Wife on the Back of My Horse je u prvom redu album varijabilnog, promjenjivog karaktera što opet može a ne mora sugerirati izmjene raspoloženja (unatoč činjenici da Johnny i ja dijelimo istu dijagnozu), već jednostavno ukazivati na njegov već poslovičan modus operandi. Johnny je u svojim najranijim danima bio tipičan country/blues kantautor, no vremenom je u svoje skladbe počeo unositi elemente lo-fi ambijenta, elektronike, pa u određenoj mjeri i ukusno zapakiranog hip-hopa.

Ovaj album očekivano leti nad svim tim utjecajima ali i stranputicama – ima tu temeljnog rocka, psihodeličnog bluza, countryja, popa, poigravanja živcima slušateja, praktički svega, no Johnny je svoje pjesme majstorski posložio u smisleni niz, i vjerujte potpisniku ovih redova; ukoliko o gospodinu Dowdu znate bar neke temeljne stvari i ukoliko ste voljeli preslušavati Wrong Side of Memphis, Cemetry Shoes ili A Drunkard’s Masterpiece, onda je That’s Your Wife on the Back of My Horse djelo koje će vas uistinu oduševiti!

thatsyourwife_lg

 Johnny Dowd; That’s Your Wife on the Back od My Horse (Mother Jinx Records, 2015.)

01 That’s Your Wife On The Back Of My Horse
02 White Dolomite
03 Cadillac Hearse
04 The Devil Don’t Bother Me
05 Empty Purse
06 Why
07 Sunglasses
08 Nasty Mouth
09 Words Are Birds
10 My Old Flame
11 Dear John Letter
12 Female Jesus
13 Poor, But Proud
14 Teardrops

 

c) William Elliot Whitmore – Radium Death

William je odrastao na sastavima poput Bad Brains, Minutemen ili Jesus Lizard. No, sazrijevanje u reltaivnoj udaljenosti od najbližeg urbanog centra; Iowa Cityja je rezultiralo poprilično zanimljivim potezom uklapanja omiljene mu glazbe u folk predložak.

Stoga ne treba čuditi što Whitmore sam sebe smatra “roots-folk” glazbenikom, čiji je instrumetarij uglavnom ograničen na akustičnu ili električnu gitaru te povremeno bendžo, a vrlo rijetko na svojim albumima pristaje na aranžmanske ustupke u vidu pomoći ostalih studijskih glazbenika koji tek tu i tamo pokoju pjesmu oplemene zvukom bas gitare ili bubnja.

U takvom svjetlu treba promatrati i ovogodišnji album Radium Death, iako je spomenuti bitno puniji i energičniji od svojeg prethodnika Field Songs iz 2011.

whitmoreUpravo tako, ovaj album pršti energijom, ali i svim onim sablastima bible belta i ruralne Amerike općenito, koje su proganjale junake njegovih pjesama (pa i njega samog) u kreativnom predživotu. Na neki način Radium Death možete promatrati i kao protutežu Joynerovom Grass, Branch & Bone, no nemojte se zavarati; Iowa iNebraska graniče, a Iowa City i Omaha su zemljopisno veoma blizu!

When I was young I walked into the woods among the sycamores and the pines I often stood to contemplate life and death,
I’ll be gone someday, but I ain’t gone yet.
If the weather is willing and the creek don’t rise, I’ll see you again over there on the other side, and sure as that creek flows to the river bend,
I’ll be gone someday, but I ain’t gone yet.

/William Elliott Withmore, Ain’t Gone Yet/

whit1

 William Elliot Whitmore: Radium Death (Anti-, 2015.)

01 Healing to Do
02 Civilizations
03 Trouble in Your Heart
04 A Thousand Deaths
05 Go on Home
06 Don’t Strike Me Down
07 Can’t Go Back
08 South Lee County Brew
09 Have Mercy
10 Ain’t Gone Yet

 

autor: Vjeran Stojanac, 10/04/2015

, , , , , , , , , , , ,

Vezane objave

Arhiva

(repriza) – Sonična entropija: J.G. Ballard i glazba

08/08/2013.

Pojedini se pisci jako dobro uklapaju u aktualni duh vremena, čak i ukoliko to nije bila njihova svijesna namjera. U svakom slučaju, Ballardova analiza kraha (post)modernizma gdje se parametri postavljaju na početne, katkad i zaboravljene vrijednosti se jako dobro reflektira na glazbenoj sceni koja je stasavala od početka njegovog literarnog djelovanja, došavši posebice do izražaja u eskpanziji industrijskog i sintetičkog zvuka kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih. Ova sinegrija između glazbe i književne ostavštine iz koje je potekla jest rijedak. mada ne i usamljen primjer takve vrste u popularnoj kulturi!

Andrea Schroeder

20:00–22:00 Subota 1.8.2020.

Povucite liniju od Marlene Dietrich i Nico preko Patti Smith i Nicka Cavea i shvatit ćete u kakvim vodama pliva Andrea Schroeder. No, ove su poredbe možda pretjerane i suvišne… Uvjerite se sami!

Alexander von Borsig (a.k.a. Alexander Hacke)

20/03/2015.

Alexander von Borsig (odnosno Alexander Hacke) je koncem sedamdesetih bio tek jedan od mnogobrojnih wunderkinda na tadašnjoj berlinskoj alternativnoj sceni, najeksponiranijem ogranku Neue Deutsche Wellea, a iz mase sličnih se izdvajao tek kao dečko tada već u negativnom svjetlu čuvene Christiane F. Ipak, već kao petnaestogodišnjak postaje, uz Blixu Bargelda ključni član Einstürzende Neubautena, a njegov eklektički eksperimentalni duh će ga vremenom provesti kroz sastave kao što su Die Haut, Crime & the City Solution, te kasnije The Unsemble i The Ministry of Wolves. No, ne treba smetnuti s uma i njegovu samostalnu glazbenu karijeru, kao i bogat producentski opus. Ukratko, Alex je (zanemarimo li njegovo opetovano isticanje kao ‘world citizena’) najistaknutiji njemački ‘renesansni čovjek’ na prijelazu milenja. A pošto mu je tek 50, od ovog genija možemo očekivati brojna nova iznenađenja!

Lee Hazlewood / Najbolji albumi 2013. – Mick Harvey i Crime & the City Solution

20/12/2013.

Današnje izdanje emisije eXit pruža uvid u stvaralaštvo genijalnog no poprilično zanemarenog kantautora Lee hazlewooda, a u nastavku možete u cijelosti preslušati dva prva mjesta godišnje ljestvice po izboru urednika emisije – album ‘FOUR (Acts of Love’ Micka Harveyja, te ‘American Twilight’ nakon dvadeset godina reinkarniranih internacionalaca Crime & the City Solution!

Tjedna rotacija

Arhiva

WEYES BLOOD / And In The Darkness, Hearts Aglow

STEREO MC’S / Connected (1992)

MORRISSEY / Rebels Without Applause

FANTASTIC TWINS / FMB Mixtape (R)

FAITH NO MORE / Live at the Brixton Academy

ČUVARKUĆA / Curino cvijeće

playlist

Listen on Online Radio Box! KLFM