Sunny Day Real Estate / Diary (Sub Pop Records, 1994.)
Svatko se sa velikim osmjehom sjeća lijepih stvari u životu, a pogotovo onih koje su promjenile i zaokrenule isti, naravno pozitivno.
Vatre
Nezaboravne vatre, albumi koji su nam promijenili živote. Četvrtak i nedjelja u 15:00.
BRIAN ENO / Before And After Science (1977.)
‘Before And After Science’ zatvara Enoovu art-pop tetralogiju sa sredine sedamdesetih i skoro tri desetljeća njegov je posljednji album sa prisutnim vokalnim skladbama. No, ono što ovom uratku daje autentičnost i kvalitetu jest rivalistički odnos onih ritmičkih nauštrb rasplinutih skladbi, a takva je polarizacija tek prividna pošto i u međuprostoru egzstiraju kompozicije koje se ne mogu olako uvrstiti u navedeni stereotip. U svakom slučaju, inovantan i inspirativan album koji definitivno zaslužuje mjesto u rubrici ‘Nezaboravne Vatre’!
Gogol Bordello / Gypsy Punks: Underdog World Strike (SideOneDummy Records, 2005.)
Start wearing purple!
INTERPOL / Turn On The Bright Lights (2002.)
Joy Division bolji od Joy Divisiona uz primjese dark sajda Radioheada te najboljih gitara ikad bio je i ostaje jedan od najvažnijih i najboljih glazbenih uradaka tekućeg tisućljeća. NYC finest. Interpol!!
KING CRIMSON / Discipline (Polydor, 1981.)
Kada je u rujnu 1981. objavljen album Discipline najavivši tako novu epohu u djeovanju sastava King Crimson, većina je štovatelja i kritičara smatrala kako se radi tek o ponavljanju već viđenog. Srećom, Robert Fripp je imao sasvim drugačiju viziju. Šest godina (1975. – 1981.) neaktivnosti sastava iskoristio je na najbolji mogući način, usavršavajući stil i viziju, tako da uskrsnuće King Crimsona nipošto nije značilo šturo ponavljanje prošlosti, već istinski novi početak, start sa sasvim drugačijih pozicija kao najava trke planirane u neistraženom pravcu.
PINK FLOYD / Meddle (1971.)
U određenom je smislu ‘Meddle’ prvi pravi album sastava Pink Floyd, pošto je uspješno sanirao greške prethodnika koji su pokazivali pretjeranu kreativnu disperziju među članstvom kao i nemogućnost bijega od sveprisutnog duha Syda Barretta. Ovaj je uradak svojim ležernim pristupom označio prekretnicu u karijeri benda, cementiravši ujedno trasu za nadolazeća remek djela koja će se uhvatiti u koštac sa mnogo težim problemima suvremenog društva i pojednica koji tavori među njima!
U2 / October (1981.)
“October”, drugi album sastava U2 napušta uhodane novovalne klišeje koji su obilježili nastupni uradak “Boy”, te u sprezi sa neizbježnim sviralačkim i tekstopisačkim napretkom rezultira zrelim, te uz četiri godine mlađeg “Unforgettable Fire” zasigurno najkvalitetnijim albumom sastava. Dodatnu mu težinu daje i konceptualna zaokruženost temeljena na duhovnosti i religiji. Ukoliko vam ne smeta nešto ‘tamnija’ zvučna slika no što ste navikli kad je u pitanju U2, ovaj bi izbor za vas, posebice za one s predrasudama prema Bonu i društvu mogao biti pravo otkrivenje.
DAVID BOWIE / The Man Who Sold The World (1970.)
Treći album Davida Bowiejea, “The Man Who Sold The World” (1970.) bio je konačna prekretnica koja ujedno označuje pravi početak jedne legendarne karijere; trenutak kada autor svjestan mogućnosti, kako onih vlastitih, tako i onih koje zahtijeva ‘misija’ pravilno posloži kockice i tako cementira trasu ka vječnosti. Sasvim prigodan i opravdan izbor za KLFM-ov ciklus kultnih i utjecajnih albuma zvan “Nezaboravne vatre”!
Legen / Paunov ples (Crno bijeli svijet, 1996.)
Pohodili smo i ove godine solinsku Gradinu. Kažu da je to zadnji Ethnoambient, 19. Kako bi proslavili početak kraja ili kraj početka i utješili se, u sklopu Nezaboravnih vatri, podsjetiti ćemo se kako je sve započelo, a završilo, još uvijek nije!
BRIGHT EYES / I’m Wade Awake, It’s Morning (2005.)
O “I’m wide awake, it’s morning” je napisana gomila recenzija i nema ih smisla ponavljati. Ionako Oberstu sklona kritika ovoga puta nije štedjela na komplimentima i to s punim pravom. Mada u načelu uglavnom akustičan, ovaj je album zadržao energičnost ranijih ostvarenja Bright Eyesa, a Conorov se poetski genij manifestira u širokoj lepezi tema u rasponu od avionskih nesreća, preko propalih emocionalnih veza, depresivnih epizoda, promašenih života, podvodnih vlakova pa do jednostavnih ali dubokih ljubavnih interakcija. Stoga zaslužuje svoje mjesto u niski nazvanoj “Nezaboravne vatre”!
SAINT ETIENNE / Good humor (1998.)
Sada kada vratim film malo unatrag, čini mi se da je gomila dobrih albuma izašla tamo negdje pred kraj “tisućitih”. Između ostalih, Saint Etienne i njihov “Good humor”(1998). I da, bio je album kao stvoren za putovanja, i kad smo ga slušali ljeti – zvučao je ljetnje, kad smo ga slušali zimi – zimski.
PREFAB SPROUT / Steve McQueen (1986.)
Malo toga racionalno se može napisati o ovom album a da ne bude slijed patetičnih lupetanja. Možda zato i postoji ova urednička kategorija za prosipanje vlastitih glazbenih točaka pucanja bez velike potrebe za recenziranjem na klasičan način.
