RED HOT CHILI PEPPERS / Blood Sugar Sex Magik (1991.)
Anthony Kiedis, Flea, Chad Smith i john Frusciante u top formi pod producentskom palicom Ricka Rubina fuziraju hard rock, metal,rap i funk. Cover art albuma djelo je Gusa Van Santa. Di si bia 91.
Vatre
Nezaboravne vatre, albumi koji su nam promijenili živote. Četvrtak i nedjelja u 15:00.
THE BYRDS / The Notorious Byrd Brothers (1968.)
“The Notorious Byrd Brothers” (1968.) posljednji je i ključni album u svojevrsnoj trilogiji koju pored njega sačinjavaju i “5th Dimension” (1966.) i “Younger Than Yesterday” (1967.). Značaj ovih uradaka posebice je u uspješnom poigravanju postojećim stilovima poput jazza, folka, elektroničke glazbe, baroknog popa i sličnih, ali i u kreiranju novih pravaca poput uspjele psihodelične sinteze folka, contryja i rocka, te progresivnih pokušaja koji će Byrdse pretvoriti u pionire tvz. space rocka!
BROKEN SOCIAL SCENE / S/T (Arts & Crafts 2005.)
Ono što su nam BSS ostavili na samo 4 službena albuma kao bend ali uz još bar 44 izdanja članova tog kolektiva, sigurno možemo bilježiti kao jedan jako inspirativan dio glazbene povijesti. Doduše, ne tako davne povijesti ali bez neke naznake da bi se nešto ovako ludo moglo ponoviti u dalekoj budućnosti.
M. WARD / Transistor Radio (2005.)
Album “Transistor Radio” M. Warda iz 2005. jest šarolik, nostalgičan i emocijama nabijen uradak koji vjerno preslikava atmosferu jednog zaboravljenog vremena; razdoblja kada su zanesenjaci noćima bdjeli uz male tranzistorske prijemnike hvatajući signale kako legalnih, tako i piratskih radio postaja u potrazi za pjesmama uz koje će otploviti iz šture stvarnosti u nekakav bolji, alternativni svijet. Treba li tražiti bolji izbor za ovotjedno izdanje “Nezaboravnih vatri”?
Hiroshima / Ongaku (1986.)
Hiroshima je japanski bend s američkom adresom, a bračni par Dan Kuramoto i June Kuramoto su glavne figure benda. Ongaku je kompilacija njihova prva dva albuma izašlih na Arista Records-u, tada napoznatijem po izdanjima Patti Smith, Lou Reeda, Kinksa, David Byrona itd.
FUGAZI / Repeater (Dischord, 19/04/1990.)
90-e su bile godine kad je scena pisala fanzine, izrađivala flyere, organizirala koncerte (ne baš uvijek solidnih zvučnih performansi), brusila žice i kože, odgovarala britko i dogovorala točno, bez protetskih pomagala komunikacije. Čovjek sa pončom, Oleg Berić, basist prve postave No Commenta, čovjek koji i danas svira i promišlja mudrije i iskusnije, bio je logičan i, usudili bi se reći, jedini izbor za predstavljanje Nezaboravne vatre: Fugazi – Repeater.
FIREWATER / The Man On The Burning Tightrope (2003.)
“The Man On The Burning Tightrope” jedno je od onih ostvarenja koja zbog relativne anonimnosti autora teško nalaze put do šireg auditorija, ali u svojoj klasi predstavljaju definitivni vrhunac izražaja određenog sastava. Ovdje su Tamir, Paul, Oren te posebice Tod pružili svoj maksimum, uspješno sintetizirajući punk, jazz, cabaret, klezmer i ‘cirkusku’ glazbu stvarajući tako album koji se može promatrati kao sublimacija svega onoga što Firewater jest, kako u ideji tako i u praksi!
FILA BRAZILLIA / Mess ( 1996. )
Zašto je Mess toliko bitan u evoluciji nečeg što se tada zvalo downtempo i kroz godine mijenjalo imena i epicentre da bi danas ponovo eksplodiralo kroz čitavu Balearic scenu ( gdje je Cobby i dalje aktivan ) poslušajte u ovim NEZABORAVNIM VATRAMA.
COCTEAU TWINS / Heaven or Las Vegas (1990.)
Elizabeth Fraser i Robin Guthrie, glas i gitara Cocteau Twinsa te njihov “najkomercijalniji” album izdan za nezavisnu etiketu 4AD ovaj tjedan u KLFM rubrici “Nezaboravne vatre”
BOB DYLAN / Pat Garret and Billy the Kid (1973.)
Glazba može od dobrog filma napraviti sjajan film. Može omogućiti gledatelju da se emocionalno veže uz likove i njihove situacije, pomoći redatelju da ispriča priču; dotaknuti emocije, psihu i stvari koje ne možete vidjeti, te u nekim slučajevima podići film na jednu veću razinu. Upravo to radi Bob Dylan 1973.godine sa glazbom napravljenom za Pat Garrett and Billy the Kid američkog redatelja Sama Peckinpaha.
LOU REED & JOHN CALE / Songs for Drella (1990.)
Na poleđini svojeg prethodnog samostalnog albuma ‘New York’ (1989.), Lou Reed je dopisao: “You can’t beat two guitars, bass and drums”. Načelno stoji, no isto tako nikada gitara i klavir/klavijature nisu tako skladno, nadopunjujuće zvučali kao na tom čudesnom nekrologu za Andyja Warhola, uratku nazvanom ‘Songs for Drella’!
WILCO / Yankee Hotel Foxtrot (2001/2002.)
Sagledano u cjelini, “Yankee Hotel Foxtrot” je krucijalni album u karijeri sastava Wilco, projekt koji je na neki način označio moment kreativnog vrhunca (stoga učestale usporedbe s “OK Computerom” Radioheada uopće nisu ishitrene). Srećom, usporedbe s genijalnom oksfordskom petorkom tu ne prestaju, već se mogu pratiti u daljnjem razvoju događaja. Wilco je možda donekle podbacio na spomenutom idućem albumu “A Ghost is born”, no uskoro se vratio na zaslužene pozicije. U kojoj je mjeri ovaj album odredio budućnost pomalo nespojivih pojmova alternativnog countryja i progresivnog rocka možete dokučiti preslušavajući aktualne ‘Nezaboravne vatre’, KLFM-ov ciklus kultnih i iznad svega po njegovo osoblje utjecajnih albuma!
