Willie Nelson: Red Headed Stranger (1975.)
Album kojim je Willlie Nelson zakoraćčo u odmetničke vode!”
Kunst & Liebe Frequency Machine
Sagledano u cjelini, “Yankee Hotel Foxtrot” je krucijalni album u karijeri sastava Wilco, projekt koji je na neki način označio moment kreativnog vrhunca (stoga učestale usporedbe s “OK Computerom” Radioheada uopće nisu ishitrene). Srećom, usporedbe s genijalnom oksfordskom petorkom tu ne prestaju, već se mogu pratiti u daljnjem razvoju događaja. Wilco je možda donekle podbacio na spomenutom idućem albumu “A Ghost is born”, no uskoro se vratio na zaslužene pozicije. U kojoj je mjeri ovaj album odredio budućnost pomalo nespojivih pojmova alternativnog countryja i progresivnog rocka možete dokučiti preslušavajući aktualne ‘Nezaboravne vatre’, KLFM-ov ciklus kultnih i iznad svega po njegovo osoblje utjecajnih albuma!
Wilco je veoma čudan sastav, složit ćete se – voljeli ih ili ne. Nekima prezamršen, nekima neprobavljiv i ‘dosadan’, mnogima ‘pretih’. Još od prvih koraka, neposredno po razlazu Uncle Tupela, benda kojeg je uz Jeffa Tweedyja predvodio još jedan velikan suvremene americane, Jay Farrar, traži svoje mjesto pod Suncem pokušavajući spojiti nešto naizlged nespojivo; tradicionalizam i inovativnost. No, vrijeme upareno s upornošću i strpljivošću neumitno donosi rezultate!
To možda i nije bilo očito kroz prva dva albuma (A.M., 1995. i Being There, 1996.), no itekako dolazi do izražaja na izvrsnom Summerteethu iz 1999., albumu koji na zanimljiv način slaže elemente folk balada, power popa, pa i krautrocka, posebice znajući da je isti nastao između dvije etape projekta uglazbljivanja poetske ostavštine Woodyja Guthriea, realizirane s Billyjem Braggom kroz albume Mermaid Avenue (1998.) i Mermaid Avenue vol 2 (2000.).
Album Yanke Hotel Foxtrot, objavljen 23. travnja 2001. nimalo nije logičan nastavak zacrtane linije (koja je, kažimo usput, Wilco mogla odvesti u pop folk vode), već poprilično neočekivan i dobrim dijelom eksperimentalan uradak. Istina, ovo ‘eksperimentalan’ uzmite uvjetno, pošto Yankee Hotel Foxtrot (u daljnjem tekstu YHF) ipak u određenoj mjeri zadržava već definirani zvuk sastava. Stvar je u nekim drugim parametrima – utjecajima, idejama, namjeri, realizaciji, produkciji, a na određenoj razini i simbolici koja ga obavija.
Wilco 2002., nedugo po odlasku Jay Bennetta: Glenn Kotche, Leroy Bach, Jeff Tweedy i John Stirratt.Album je nastajao relativno dugo, skoro godinu dana – između proljeća 2000. i 2001. Iako se to dijelom može pripisati koncertnim obvezama sastava, kao i radu na drugom dijelu projekta Mermaid Avenue, ne treba zaboraviti da je Wilco početkom milenija prolazio kroz poprilično turbulentnu fazu. Tijekom snimanja odlazi izvorni bubnjar Ken Coomer (zamjeniti će ga Glenn Kotche), pristiže pojačanje u vidu klavijaturista Leroy Bacha, a neposredno po završetku rada na albumu, sastav napušta vrsni multiinstrumentalist i Tweedyjev glavni suradnik Jay Bennett. Nedostatak ovog potonjeg će posebice doći do izražaja u narednim godinama; kako u aranžerskom, tako i skladateljskom smislu (Bennett je koautor sedam od jedanaest skladbi s YHF).
Također, uzdignuće ovog projekta iz stereotipa alternativnog countryja u prvom je redu Bennettova zasluga, mada ne treba zanemariti i doprinos gostujućeg Jima O’Rourkea. Kako se već moglo vidjeti na pojedinim skladbama s albuma Being There i Summerteeth, Bennett je vrsno razrađivao inicijalne Tweedyjeve ideje dodavajući im notu vlastite osobnosti, te vješto balansirajući između brojnih utjecaja i stilova. Takav je pristup briljirao na YHF, a praznina nastala njegovim odlaskom najbolje će se očitovati na pomalo suhoparnom idućem ostvarenju A Ghost is born (2004.).
Album otvara pomalo konfuzna i znakovita sedmominutna skladba I am trying to break your Heart, po kojoj će biti nazvan i nedugo zatim objavljeni dokumentarni film o radu na ovom projektu. Ovo je ujedno bila ključna, mada ne i jedina okosnica sukoba između Bennetta i Tweedyja – naime, vođa sastava je preferirao O’Rourkeov mix u odnosu na Bennettov i ta je verzija na koncu usvojena.
Zanimljiv je način na koji se izmjenjuju skladbe, pošto će nakon iduće, prilično radiofonične Kamera uslijediti još jedan poluakustični ‘eksperiment’, pjesma Radio Cure. Ovakav obrazac uz određena odstupanja prati strukturu čitavog albuma. Heavy Metal Drummer i Pot Kettle Black klasične su pop skladbe zamislive i na, primjerice, Summerteethu, dok Jesus Etc. i Ashes of American Flags egzistiraju negdje na dodirnoj crti klasičnog popa i folka, s blagom primjesom eksperimenta.
Posebno mjesto u konceptu zauzimaju dvije zadnje kompozcije, Poor Places i Reservations. Iako stilski srodne skladbama poput I am trying to break your Heart i Radio Cure, posjeduju pojačanu dozu studijskog poigravanja efektima i tehnologijom, čime izlaze iz ionako alternativnog, avangardnog modela kakvog nameće YHF. Neizbježno je spomenuti zvučni cut-up priložen u pozadini pjesme Poor Places, a riječ je o nazivu samog albuma koji izgovara otegnuti ženski glas, o čemu će još biti riječi.
Nije zgorega navesti i pojedine skladbe koje su otpale iz užeg izbora i to ne zbog ionako neupitne kvalitete, već ograničavajuće minutaže (YHF u elementarnom obliku traje skoro 52 minute). No, zato će se ti brojevi, među kojima su Handshake Drugs, Woodgrain, Magazine called Sunset ili More like the Moon naći na EP-ju nazvanom po ovoj zadnjoj pjesmi i izdanom 2003. kao dodatak australskom izdanju albuma.
Omot albuma je posebna priča koja u širem kontekstu dobija pomalo sablasnu, prekognitivnu auru. Motiv čikaškog Marina Cityja (dva famozna stambena nebodera u formi kukuruznih klipova) izvorna je fotografija Sama Jonesa, koju je grafički dizajner Lawrence Azzerad doradio uklanjajući okolne objekte, kako bi naslovnica jasno prezentirala vizualni identitet grada iz kojeg dolazi Wilco. Ništa neobično, reći ćete?
Na prvi pogled, da. Slika je sama po sebi ikonička i definitivno ulazi među prvih sto najprepoznatljivijih rock omota. Problem nastaje kada se ista sagleda u kontekstu planiranog datuma objavljivanja albuma. Naime, planirano je da se Yankee Hotel Foxtrot u prodaji pojavi ni manje ni više nego 11. rujna 2001! Jako dobro znate što se dogodilo tog dana u New York Cityju i Washingtonu, tako da vizura dva identična tornja poprima sasvim drugačije konotacije! Creepy, zar ne?
Razlog ove odgode bilo je odugovlačenje od strane kompanije Nonesuch Records, za koju su Wilco, napustivši prethodnu etiketu Reprise Records potpisali koncem 2000. (ovaj transfer ostaje pomalo nerazjašnjen, pošto su oba labela podružnice Warner Brosa). Tweedy i ostatak Wilca nije se slagao s takvom odlukom, pa su snimljeni materijal učinili dostupnim putem web streaminga svega tjedan dana nakon planiranog roka, 18. rujna 2001., dok su se Sjedinjene države još oporavljale od šoka najvećeg terorističkog napada u povijesti. Album je u konačnici službeno objavljen 23. travnja 2002.
Imajući u vidu tematiku pjesama, jasno je da je ključna tema ovog albuma komunikacija, odnosno nedostatak iste. Rečeno potvrđuje i donekle enigmatičan naziv albuma – taj naizgled besmisleni niz riječi Yankee Hotel Foxtrot u biti je kovanica dobijena spajanjem tri fraze iz NATO-ovog fonetskog alfabeta. Konkretno, Tweedy je naslov odabrao po jednoj od misterioznih transmisija tzv. brojevnih radio postaja koje su djelovale tijekom hladnoratovskog razdoblja, ali i kasnije, a prikupljene snimke takvih ‘poruka’ objavljene su na 4 CD-a pod nazivom Conet Project.
Sagledano u cjelini, YHF je krucijalni album u karijeri sastava Wilco, projekt koji je na neki način označio moment kreativnog vrhunca (stoga učestale usporedbe s OK Computerom Radioheada uopće nisu ishitrene). Srećom, usporedbe s genijalnom oksfordskom petorkom tu ne prestaju, već se mogu pratiti u daljnjem razvoju događaja. Wilco je možda donekle podbacio na spomenutom idućem albumu A Ghost is born, no uskoro se vratio na zaslužene pozicije.
Promatran s petnaestogodišnje distance, ovaj uradak konačno sjeda na mjesto koje mu je dodijeljeno u panteonu vrhunskih ostvarenja popularne glazbe, posebice njezinog progresivnog dijela. Ukoliko još dvojite, preslušavanje ovotjednog izdanja Nezaboravnih vatri će vas lišiti svake sumnje!
Wilco: Yankee Hotel Foxtrot (2001.)
01 I Am Trying To Brak Your Heart 06:57
02 Kamera 03:29
03 Radio Cure 05:08
04 War On War 03:47
05 Jesus, Etc. 03:50
06 Ashes Of American Flags 04:43
07 Heavy Metal Drummer 03:08
08 I’m The Man Who Loves You 03:55
09 Pot Kettle Black 04:00
10 Poor Places 05:15
11 Reservations 07:22
12 Handshake Drugs 05:11
13 Woodgrain 01:42
14 A Magazine Called Sunset 02:39
15 Bob Dylan’s 49th Beard 02:20
16 More Like the Moon 06:07
Web sjedište
Twitter
Facebook
Youtube
Vjeran Stojanac
autor: Vjeran Stojanac, 05/04/2016
Arhiva
Album kojim je Willlie Nelson zakoraćčo u odmetničke vode!”
Jedno je sigurno u povijesti popularne glazbe, kad god je up-and-coming autor nailazio na otpor producenata s kojima radi i…
Iz nedavno objavljene knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
playlist