
Misli opasno!
“Tko će paziti na pazitelje?”
„Napokon, od manjka sna i čitanja viteških romana, mozak mu se osušio i potpuno je sišao s uma.“
Pogrešno pročitani tekstovi imaju neobičnu moć stvoriti autonomnu povijest. Bilo da se radi o Meditacijama filozofa-cara Marka Aurelija, trećoj knjizi Aristotelove Poetike ili Nietzscheovom konceptu nadčovjeka, pogrešne interpretacije ili vakuumi značenja su sposobni proizvesti čitave svjetove smisla koji su daleko od autorovih intencija. Nekad je pisana riječ krivo protumačena, nekad iskorištena za krive ciljeve, a u nekim slučajevima je ona ostala potpuno van domene shvaćanja. Takav je slučaj sa glasovitim Voynichevim rukopisom, jedinstvenim povijesnim artefaktom napisanim nepoznatim pismom.
Srednjovjekovni rukopisi svjedoče o autorstvu kao akumulirajućem događaju. Pisari su prepisivali tekstove i umetali marginalije kako bi razjasnili, ispravili, osporili ili proširili prevedeno. Ti su dodaci ušli u kasnije primjerke djela, kada bi pisar zamijenio ranije bilješke za nedostajuće retke ili dodane napomene. To je stvorilo hibridne tekstove u kojima su se izvor, prevoditelj i tumač stapali u jedan tok (originalnom autoru strane) misli.
Politički radikali novog i najnovijeg doba su stvorili vlastite interpretacije literarnih zaključaka. Neke knjige su tako, ni krive ni dužne postale simbolima ideja i pokreta koje nisu imale nikakve veze sa svojim sadržajem. Važnost određenih djela je tako upravo proizašla iz naknadnog ili skrivenog konteksta koji je stvorio mobilna značenja. Opskurne interpretacije, umetnute stranice i isječci bez konteksta su tako postali katalizatori bizarnih povijesnih epizoda. Ovo su neke od njih.
autor: Ivan Šarić, 10/12/2025
Arhiva
playlist