KLFM

Smrt autora

Smrt autora ime je iscrpnog eseja Rolanda Barthesa iz 1967. godine, koji se bavi specifičnom prirodom odnosa autora i čitatelja. Temeljna misao eseja odriče autora odgovornosti za vlastite riječi i stavlja ju u domenu čitateljeve interpretacije. Svrha toga je potpuno odvajanje autora od teksta koji je napisao u svrhu brisanja bilo kakvih poveznica djela sa njegovim životom, stajalištima ili postupcima. Kažu da je Barthes činom pokopanja autora u suštini porodio primatelja. Djelo je lišio nepotrebnog konteksta i ostavio samo čistu interpretaciju. To nužno znači da ne postoji samo jedna istina, već ih postoji onoliko koliko je čitanja iste.

Kritičari ovakve teorije smatraju da ona vodi u apsurd; prvenstveno jer je ona u suprotnosti sa našim najosnovnijim iskustvom promatranja umjetnosti, koje ne može postojati bez prethodnih tematskih shvaćanja značenja. Takvo razmišljanje sadrži brojne metaforičke implikacije. Čitanjem određenog teksta krajnji korisnik ubija manifestaciju pisca u stvarnom svijetu. Baudelaireovi Cvjetovi zla se tako ne mogu analizirati u kontesktu vrlo relevantnog konteksta Baudelaireovog života.

Drugi smatraju da je autorova figurativna smrt uvelike potrebna zbog očuvanja ugledi umjetnosti. Tako se savjest njezinog krajnjeg uživaoca iste pošteđuje stigme problematičnosti života i postupaka originalnog autora. Posljedica je sadržajno i etički neometano konzumiranje stvaralaštva Caravaggija, Wagnera ili Gaugina, a u vremenu dostupnosti informacija i kulture otkazivanja bavljenje opusima Emira Kusturice, J. K. Rowling, Arcade Firea ili Kanye Westa.