KLFM

Što je Kantu lijepo?

Estetika je filozofska disciplina koja ispituje tijek i prirodu umjetničkog doživljavanja. Ona prosuđuje vrijednosne sadržaje i oblike umjetničkog djela, njegov smisao i svrhu.

U mnogim slučajevima, u pitanjima ukusa i ljepote, mislimo da bi drugi trebali dijeliti naš sud, i krivimo ih ako to ne čine. To je zato što prosudba ukusa ima tu težnju za univerzalnom valjanošću da se čini kao da je ljepota svojstvo stvari. O tome priča Immanuel Kant kada priča o univerzalnosti suda ukusa. Najprimitivniji izraz ove normativnosti je ovaj: neki su estetski sudovi točni, a drugi su netočni. Ili možda, još opreznije: neka su mišljenja bolja od drugih. Ne mislimo da je nešto lijepo samo meni, na način na koji bismo mogli reći da se neke stvari jednostavno dogode da mi pričine osjetilno zadovoljstvo. Naravno, mogli bismo reći “Mislim da je određeno nešto lijepo”, jer želimo izraziti nesigurnost, ali tamo gdje prosuđujemo samouvjereno, jače vjerujemo da je naša prosudba točna . A to znači da smatramo da bi suprotna prosudba bila netočna.

Ljepota i ružnoća pojmovi su koji atribuiraju velike djelove naših života. Stoga ne čudi da su se filozofi od antike zanimali za podražajna iskustva i prosudbe o tome što čini nešto lijepim ili ružnim. Pokušali su razumjeti prirodu tih iskustava, te pokušavali odgovoriti na pitanje jesu li naše prosudbe tog iskostva legitimne. Lijepo se po Kantu objavljuje ili kroz prirodu ili kroz umjetnost, zadržavajući se uvijek u subjektu. Za njega su umjetnost i priroda usporedivi: umjetničko je djelo lijepo ukoliko nalikuje na prirodu, a priroda je lijepa ukoliko nalikuje na umjetnost. Ipak, pri svakom produktu visoke umjetnosti, čovjek mora biti svjestan da ona predstavlja nešto umjetno, a ne prirodu jer je lijepo ono što se sviđa u čistom prosuđivanju.