KLFM

O čemu govorim kada govorim o trčanju?

“Jednog dana, ako budem imao nadgrobni spomenik i budem mogao odabrati što je na njemu uklesano, volio bih da kaže ovo:”

Haruki Murakami
1949-20**
Pisac (i trkač)
Barem nikad nije hodao

Autor ovih riječi je uistinu dramatičan kada priča o trčanju, no konkretan odgovor na misterij oko kojeg je bazirao svoju autobiografiju na koncu ne može dati. U sjetnim pokušajima racionaliziranja svoje osobne opsesije često nije sasvim jasno kada se referira na sami čin trčanja, a kada mu on služi kao metafora za savladavanje egzistencijalnih izazova ljudskog iskustva. Pritom vlastita ograničenja gleda kao jednu od najvećih prepreka za dostizanje punine životnog doživljaja. Utoliko je nužnost pomicati naizgled nesavladive granice. U procesu dolazi do prikladne mantre:

Bol je neizbježna, ali patnja nije obavezna. 

Haruki Murakami je japanski romantik i jazz entuzijast koji je u krizi ličnosti napustio lagodan život ugostitelja zbog pokušaja ispunjenja dječačkog sna. Felix Carbajal je kubanski poštar i gorljivi nacionalist koji se 1904. godine pronašao u New Orleansu sa džepovima punim dolara i smionom idejom na pameti, no planove će mu pomutiti labilnost karaktera i sklonost ljepoti poroka. Bjorn Ulvaeus je švedski pop glazbenik sa viškom tjelesne mase i megalomanskim ambicijama. On ZNA da će pokoriti svijet i da ga od tog ishoda dijeli samo pitanje vremena. Joe Strummer je ekscentrična punk-ikona sa granično opasnim praznovjerjima koje je razvio pod utjecajem loših uzora.

Što je zajedničko njihovim sudbinama? Svi navedeni na ovaj ili onaj način znaju rješenje problemskog pitanja iz naslova, ali su istovremeno podjednako bespomoćni u pokušaju pronalaska odgovora.