KLFM

Sokratova Apologija

Što je Sokrat, veliki antički filozof, mogao reći ili učiniti da potakne porotu od pet stotina Atenjana da ga razmisle poslati u smrt u trenutku njegove duboke starosti? Tužen je da kvari mladež i da ne vjeruje u bogove u koje vjeruje država, no kao stvarni razlozi pokretanja suđenja u historiografiji se navode Sokratova porazna kritika atenske demokracije te politička kriza koja je Atenu snašla nakon poraza u Peloponeskome ratu.

Pronalaženje odgovora na ovaj misterij komplicirano je činjenicom da jedina dva sačuvana izvještaja o obrani Sokrata potječu od njegovih učenika, Platona i Ksenofonta. Povjesničari su pritom rezervirani vjerovati napisanom zbog sumnje u namjeru dvojca da svog učitelja prikažu u povoljnom svjetlu. U oba se slučaja književno oblikuje Sokratova obrana pred atenskim sucima, idealizirajući njegov lik kao filozofskog i etičkog velikana i karakterno ispravnog pojedinca naspram neukog i kvarnog mnoštva atenskoga društva i dekadencije njegovog sistema.

Ipak, dva se svjedočanstva slažu u ključnoj točki. Sokrat je na vrhuncu suđenja, u dramatičnim osobnim okolnostima održao prkosan govor, bez ikakve trunke žaljenja ili namjere za isprikom. Poroti i publici se učinilo da upravo izaziva prisutne, bez ikakvog obzira prema rezultatu suđenja, iz kojeg može izaći samo kao heroj ili pokojnik.

Preko antičkih izvještaja, te naknadnih prikaza i tumačenja, pravosudna predstava kojom je Sokrat dirigirao postalo je jedno od najintrigantnijih samoubojstava koje je svijet ikada vidio.