Poanta svega
„Možda će jednom za mnom doći netko tko će baciti svjetlo u ovaj mračni ponor.“
– Arthur Schopenhauer
Koliko zemlje čovjeku treba?
“Sat vremena za patnju, čitav život za život.”
Priča Lava Nikolajeviča Tolstoja o priprostom Pahomu je dobro poznata narodna prispodoba. U želji za bogatstvom, on sklapa pogodbu s mističnim plemenom i na koncu umire zbog vlastite pohlepe. Protagonistova nesretna sudbina kulminira oštrom moralnom porukom da sva zemlja koja čovjeku treba stane u tek dva metra u koja se može smjestiti njegov grob.
Koliko zemlje čovjeku treba? je prispodoba ukorijenjena u ruskom folkloru, ali svoje izvorište pronalazi i u bezvremenskim filozofskim tradicijama, s istaknutim arhetipskim scenarijem u kojem vrag iskušava čovjeka kroz njegove želje. Zaključak i pouka reinterpretiraju drevnu mudrost stoika, koja nastoji podsjetiti čovječanstvo na njegova ograničenja i nužnost suzdržanog života. Sam život je ograničen, a živjeti kao da se granice mogu beskrajno premašivati znači ubrzati smrt.
Tolstoj spretno preoblikuje sve spomenute motive u svojevrsnu kritiku vlastitog doba. Napisana krajem XIX. stoljeća, priča se obraća ruskom društvu u tranziciji. Seljaci su tek nedavno oslobođeni kmetstva, ali su zapeli u stanju golemog duga. Širenje svojih i otimanje tuđih posjeda su tako postali raširena praksa u ruskoj provinciji. Sam Tolstoj kao zemljoposjednik, a kasnije i religiozni moralist, je u toj želji za ekspanzijom vidio simbol dublje duhovne krize modernog čovjeka.
autor: Ivan Šarić, 02/09/2025
Vezane objave
Arhiva
Kako su nestali galebovi?
“Dalmatinci su temperamentna vrsta, a sunce i more savršena podloga za male ljubavi i površne veze.”
