KLFM

Kratki vodič kroz podzemlje

Danteove godine progonstva bile su godine teških putovanja s jednog mjesta na drugo – kako on sam opetovano kaže, najučinkovitije kroz Cacciaguidinjevu tužaljku da je “gorak okus tuđeg kruha i težak čovjekov put uza stepenice drugog čovjeka“. Tijekom svog izgnanstva Dantea je ipak držalo uzbuđenje rada na njegovom velikom epu. Djelo Božanstvene komedije je vjerojatno započeto prije 1308. i dovršeno neposredno prije njegove smrti 1321. godine.

Zaplet Božanstvene komedije je jednostavan: čovjeku, za kojeg se općenito pretpostavlja da je sam Dante, čudesno je omogućeno da poduzme čudesno putovanje, koje ga vodi do posjeta dušama u paklu, čistilištu i raju. Ima dva vodiča: Vergilija, koji ga vodi kroz Pakao i Čistilište, te Beatrice, koja ga uvodi u Raj.

Koncept pakla u “Božanstvenoj komediji” simboličn je prikaz posljedica ljudskog grijeha i odraz božanske pravde. Duše u paklu trpe razne muke, te se ističu brojne alegorijske lekcije o moralu i posljedicama nečijih postupaka u zagrobnom životu. Pakao, ali i Božanstvena komedija u cjelini istražuju teme grijeha, otkupljenja i prirode božanske pravde. Danteovi maštoviti opisi zagrobnog života pritom daju presudan utjecaj na zapadnu književnost i umjetnost. Tim više što ovo nije samo književno djelo, već teološka i filozofska meditacija i vividan prikaz srednjovjekovnog svjetonazora.

Čak i kada je forma epa izgubila svoju privlačnost i bivala zamijenjena drugim umjetničkim oblicima, Danteova se slava nastavila. Daleko kasnije, u sasvim drugačijem XIX. stoljeću čitatelji su se još uvijek bili kadri identificirati s moćnim narativom osobnog putovanja u najmračnije zakutke ljudske mašte. Moderni su čitatelji došli do ponovnog zaključka da je ep remek-djelo čiji različiti dijelovi odražavaju složenu narativnu i tematsku strukturu. Autor je stvorio izvanredan repertoar živopisnih mimetičkih prikaza koji odražavaju važne političke, filozofske i teološke teme i to na način koji pokazuje moralnu mudrost i uzvišenu etičku viziju.