
Vrlina i krune od prašine
“Prijatelj na vlasti je izgubljeni prijatelj.”
“Između ljudi briljantnih koncepcija i ljudi bestijalnih djela postoji ponor koji nijedno intelektualno objašnjenje nije u stanju premostiti.”
O brutalnosti totalitarnih režima dvadesetog stoljeća i njihovim društvenim implikacijama ispisano je bezbroj stranica, no njegove izvore društveni teoretičari i danas teško mogu pojmiti. Odgovor koji bi objasnio takav sumrak morala, te masovno i sustavno relativiziranje zločina ne može biti jednostavan ni jednoznačan, pogotovo s obzirom na suvremeni kontekst u kojem se on počeo javljati.
Suočena s užasima logora istrebljenja i sibirskim gulazima, Hannah Arendt je nastojala razumjeti te fenomene u njihovim vlastitim terminima, ne deducirajući ih iz povijesnog presedana niti ih stavljajući u neku sveobuhvatnu shemu povijesne nužnosti. Tako je 1951. godine dovršila Porijeklo totalitarizma, filozofski rad u kojem želi pružiti osjećaj fenomenalne stvarnosti totalitarizma kao zastrašujućeg i potpuno novog oblika vladavine.
Njezin je zaključak da su, između ostalih, Hitler i Staljin otkrili da je iskorijenjivanje nepredvidivosti u društvu te ukalupljivanje same ljudske prirode moguće u “pravoj središnjoj instituciji totalitarne organizacijske moći”, koja je u ovom slučaju koncentracijski logor. U tim kampovima užasa vlada kombinacija prakse terora s načelom logičnosti, što je istinska priroda totalitarizma. Ona “rješava” sukob koji je očit u ustavnim vladama između zakonitosti i pravde, oslobađajući ljudska bića individualne savjesti i čineći ih utjelovljenjem zbroja zakona koji tobože upravljaju kretanjem prirode i povijesti.
Ono što totalitarizam čini teškim za razumijevanje nisu samo golemi razmjeri zločina koje je počinio, već i njegova besmislenost. Prateći suđenje nacističkom arhitektu zla, Adolfu Eichmannu, Arendt je došla do zaključka da totalitarizam u svojoj suštini prkosi zdravom razumu, jer se njegovi zločini teško mogu objasniti osobnim interesima ili utilitarnim motivima.
Svrha Vorkute ili Treblinke nije zlo samo po sebi, ali oni su testament zaključku da pojedinac, u ovom slučaju činovnik ili logorski stražar, može biti spreman činiti radikalno zlo usprkos tome što ne može posve objasniti razloge koji stoje iza njegovog ponašanja. Razumijevanje totalitarizma je stoga od najveće političke važnosti. Uvid u njegove strukture i način djelovanja daje politički najvažnije mjerilo za prosudbu događaja u našem vremenu, što je za Arend odgovor na jednostavno pitanje; “služe li oni svrsi totalne dominacije ili ne.”
autor: Ivan Šarić, 14/10/2024
Arhiva

“Mašta me čini čovjekom i pravi me budalom; daje mi čitav svijet i istovremeno me izgoni s njega.”

„Napokon, od manjka sna i čitanja viteških romana, mozak mu se osušio i potpuno je sišao s uma.“
playlist