Eksternalizam i svijest
“Svjesnost je bila na njemu prije nego što se uspio maknuti s puta.”
Sartre: Bitak i ništavilo
“Dakle posve je sigurno da ne možemo pobjeći od tjeskobe, jer je tjeskoba ono što jesmo.”
Dok je bio ratni zarobljenik 1940. i 1941. godine, Jean Paul Sartre je čitao djelo Martina Heideggera pod imenom Bitak i vrijeme. Taj tekst uvelike koristi metodu Husserlove fenomenologije kao podloge za ispitivanje opće ontologije. Upravo u izgubljenom vremenu uzništva pronašao je klicu kojoj će pripisati početak tijeka svojih vlastitih filozofskih istraživanja i intimnih premišljanja.
Rođen u materijalnoj stvarnosti vlastitog tijela, u fizikalnom svemiru, osoba se nalazi umetnuta u postojanje. U skladu s Husserlovim pojmom da svijest može postojati samo kao svijest o nečemu, Sartre razvija ideju da ne može postojati oblik jastva koji je “skriven” unutar svijesti. Vođen tim tijekom misli, Sartre piše Bitak i ništavilo, najvažniji nefikcijski izraz njegovog egzistencijalizma i njegovo najutjecajnije filozofsko djelo. U knjizi Sartre razvija filozofski prikaz argumentiranjem u prilog svom vidu egzistencijalizma, baveći se temama kao što su svijest, percepcija, društvo, psihoanaliza i pitanje slobodne volje.
Utjecaj djela na kulturu i književnost bio je neposredan i osjetio se u cijelom svijetu. Mnogi su pohvalili središnju ideju knjige da postojanje prethodi svrsi, te pokušaj uvođenja revolucionarnog koncepta loše vjere. Međutim, knjiga je istovremeno i žestoko kritizirana zbog svoje apsurdnosti i trivijaliziranja ljudskog iskustva.
autor: Ivan Šarić, 17/08/2024
Vezane objave
Arhiva
O čemu govorim kada govorim o trčanju?
Oprostite mi na izricanju očitog, ali svijet se sastoji od svakakvih ljudi.
Kako je islam spasio antičku filozofiju
“Povucimo uzde diskursa upravo ovdje, jer tajne poput ovih ne bi trebalo zlorabiti stavljanjem u knjige.”
