
Problem slobodne volje
“Nisam ja, moja ruka je!”
“Buntovnima i ludima je svaki dan praznik.”
Kritika rada je sociološki skepticizam koji u svojem ekstremu zahtjeva ukidanje onoga što kritičari rada smatraju ropstvom nadnice. Ona naglašava kako je rad na osobnoj razini uglavnom uzaludan te stoji na putu samospoznaji. Pretjerani rad tako može nanijeti štetu prirodi, produktivnosti ili društvu općenito. Ideja može poprimiti i utilitaristički karakter; u kojem rad jednostavno stoji na putu ljudskoj sreći i zdravlju.
Mnogi su mislioci kritizirali i priželjkivali ukidanje rada još u staroj Grčkoj, te se ideja na mala vrata vraćala u filozofski diskurz više puta kroz povijest. Prvi konkretni pimjer kritike takvog gledišta je anonimno objavljena rasprava pod naslovom Esej o razmjeni i trgovini, objavljena 1770. godine, u kojoj se tvrdi da bi za razbijanje duha besposlice i neovisnosti engleskog naroda vlast trebala zatvoriti lijene i siromašne u specijalizirane ustanove.
Prije nekoliko godina anti-rad je bio radikalna, rubna ideja, ali u postpandemijskom svijetu postaje popularan pokret u globalnim razmjerima. Sadrži mješavinu stavova o anticipaciji promjena na radnim mjestima, zagovaranju svih vrsta štrajkova, organiziranju rada i načina na koje se ljudi mogu pokušati poslovno aktualizirati. No, to ne znači da je posao sam po sebi loš. Pristaše pokreta protiv rada vjeruju da bi se ljudi trebali samoorganizirati i raditi samo onoliko koliko je potrebno, umjesto da rade duže da bi stvorili višak kapitala ili dobara.
autor: Ivan Šarić, 01/08/2023
Arhiva
„Možda će jednom za mnom doći netko tko će baciti svjetlo u ovaj mračni ponor.“
– Arthur Schopenhauer
“Budući da vaše pitanje traži dublje značenje, objasnit ću u jednostavnim terminima.”
playlist