Pakao: drugi ljudi
“Nasmiješit ću se, moj će se osmijeh spustiti u tvoje zjenice, i Bog zna što će postati.”
Kolaps brončanog doba
“Kada očito učinite tajanstvenim, tada tajanstveno postaje nedostupno.”
Povijest ljudskog roda ispunjena je brojnim misterijima. Razdoblja prosperiteta su redovito isprekidama periodima nesigurnosti i nasilja. Dinamika takvih odvijanja slojevita je i često prekompleksna za cjelovito percipiranje. Pravi su uzroci povijesnih procesa pritom često diskretniji od konvencionalnog razumijevanja, pa se često izgube u bespućima historijskih odvijanja.
Jedan je, nama danas nepoznat događaj ili proces bio toliko snažan da je rezultirao nestankom čitavih civilizacija. Ono što se jasno zna jest da je između 1250. i 1150. Godine prije Krista, veliki broj naprednih gradova istočnog mediterana naglo uništeno, diplomatski i trgovački odnosi su prekinuti, a nestala su i čitava pisma i kulture. Ti kataklizmički procesi su zahvatili područje sjeverne Afrike, jugoistočne Europe i Bliskog istoka, a posebno Egipat, istočnu Libiju, Balkanski poluotok, Egej, Anatoliju i Kavkaz. Došli su iznenadno i donijeli razaranje mnogih civilizacija brončanog doba i oštar ekonomski pad regionalnim silama, stvarajući uvertiru u mračno doba grčke povijesti.
Najpopularnija teorija o uzrocima pada brončanog doba je dolazak novih i nama nepoznatih Ljudi s mora. Tijekom 19. stoljeća, pronađen je misteriozni niz natpisa u egipatskim hramovima Medinet Habu i Karnak. Oni opisuju zagonetnu skupinu u pohodu duž delte Nila. Slični nalazi su pronađeni i u nekim drugim nalazištima na sredozemlju, što je navelo povijesničare na ideju o jednoj većoj skupini pljačkaša koja je u kratkom vremenu preplavila Mediteran, ostavljajući za sobom val uništenja.
Dakle, prisutnost nekih novih i ratobornih skupina unutar teritorija brončanodopskih država dobro je dokumentirana, no tko su ti narodi s mora uopće i možemo li ih kriviti za okončanje jednog čitavog doba u historiji čovječanstva?
autor: Ivan Šarić, 09/10/2023
Vezane objave
Arhiva
Pesimizam poslije Schopenhauera
“Eh da se mogu popeti na zaleđeni mjesec, i povući ljestve za sobom.”
O duhu u stvarima
“Priča kaže da je vidio metalne strugotine kako idu ka magnetu. Nije to mogao objasniti pa je proglasio da je sve puno bogova.“
