
Apsolutno relativno
“Istina s ove strane Pirineja, zabluda s druge.”
“Nejednakost imovine, prije nejednakosti časti.”
Država je, u najširem smislu, oblik ljudskog udruživanja u svrhu postizanja sigurnosti života i imovine. Sastoji se od prešutnog dogovora pojedinaca o izgledu međuljudskih odnosa i sredstvima kojima se oni mogu provoditi u okviru zakona. Zapadna politička tradicija potječe iz filozofije antičke Grčke, gdje razmišljanje o najprimjerenijem društvenom uređenju datira još od Platona. Starom Grčkom dominirali su gradovi-države, koji su eksperimentirali s različitim oblicima političke organizacije. Tadašnji su filozofi tvrdili da je pravda u pojedincu analogno onom političke pravde: stanje psihičke harmonije u kojem svaki dio duše ispravno obavlja svoju ulogu. Dakle, razum razumije oblik Dobra i želi stvarno dobro pojedinca.
Tek u 16. stoljeću pojavio se moderni koncept države, u spisima Niccole Machiavellija i Jeana Bodina, kao centralizirajuće sile pomoću koje se može steći opća stabilnost. U Princu, Machiavelli je pridavao glavnu važnost trajnosti vlade, odbacujući sve moralne obzire. Ključ za istu se nalazi u vitalnosti, hrabrosti i neovisnosti vladara. Pod utjecajem Platona, Jean Jeacques Rousseau je prepoznao državu kao uvjet za moralni razvoj čovječanstva. Pojedinac, iako iskvaren nekim tekovinama civilizacije, ostao je u osnovi dobar i stoga sposoban zauzeti moralnu poziciju usmjerenu na opću dobrobit . Budući da je rezultat stremljenja ka pojedinačnim ciljevima neslaganje, razborita država može postojati samo kada se opće dobro prepozna kao glavni cilj.
U 20. i ranom 21. stoljeću koncepti države su varirali. U svjetlu razaranja koje su proizveli nacionalistički inspirirani svjetski ratovi, pojavile su se i teorije internacionalizma poput onih Hansa Kelsena. On je iznio ideju države kao jednostavno centraliziranog pravnog poretka, ništa suverenijeg od pojedinca, u smislu da se ne može definirati samo vlastitim postojanjem i iskustvom. Njezina svrha i funkcija se mora promatrati u kontekstu njezine interakcije s ostatkom svijeta. Prijedlog je da takva nova vrsta države baštini univerzalne kvalitete svih svojih pojedinaca, koje bi predstavljale osnovu za globalno ujedinjenje, pri čemu čitavo svjetsko društvo funkcioniralo kao jedinstveni organizam.
autor: Ivan Šarić, 03/10/2023
Arhiva
“Nemam fotografiju pri sebi, ali možete imati otiske mojih stopala. Gore su u mojim čarapama.”
playlist