KLFM

Je li pacifizam etičan?

Dok većina ljudi prihvaća nužnost nasilja, ratnim skepticima se često odavalo posebno priznanje za njihovu moralnu hrabrost u odbijanju sudjelovanja u nasilju. Filozofsko proučavanje pacifizma zahtijeva ispitivanje različitih aspekata njegovog značenja, kao i istraživanje njegovih potencijalnih posljedica. Pacifizam se odnosi na rat, kao i na politička previranja i represivnu politiku. Može se proučavati u vidu deontološke ili intrinzične vrijednosti, kao i u smislu razmišljanja koje pretpostavlja i učinaka kojima rezultira. Ipak, ispitivanje teorije koja se bavi mirom može skrenuti pozornost na širok raspon mogućih etičkih pitanja i značenja.

Najzamršenija poteškoća s kojom se suočava opća ideja pacifizma je veza između osobnog pacifizma i društvenog pacifizma, koja nigdje nije jasno definirana. Neki pacifisti, kao što smo vidjeli, mogu priznati korištenje individualne agresije za održavanje reda i zakona, ali biti protiv ideje upotrebe agresije za rješavanje međunarodnih sporova.

Za razliku od domaćih pitanja, mogu tvrditi, međunarodni poslovi ne podliježu nikakvom vrhovnom autoritetu kojemu se može obratiti za rješavanje sukoba, te se samim time rat nikada ne bi trebao koristiti kao sredstvo za rješavanje sporova između moralno ili politički jednakih entiteta. Međutim, zašto bi onda uporaba sile bila moralno legitimna unutar državnih granica, ali ne i izvan nje, osobito ako slučaj uključuje zaustavljanje nelegitimne uporabe grupne agresije jedne strane protiv druge?

Je li miran život više ili manje krepostan u odnosu na život koji obuhvaća nasilje i na kojoj osnovi? Opravdanje pacifizma iz čisto sekularnih premisa težak je zadatak za svakog mislioca koji ne želi pribjeći temama posthumne nagrade. Rat ili mir, izbor je individualnih filozofskih preferenci i interpretacija društvene pravde.