KLFM

Heidegger i nacisti

Jedan od najutjecajnijih filozofa dvadesetog stoljeća, Martin Heidegger pridružio se Nacionalsocijalističkoj stranci 1. svibnja 1933. godine, deset dana nakon što je izabran za rektora Sveučilišta u Freiburgu. Godinu dana kasnije, u travnju 1934., dao je ostavku na mjesto rektora i prestao sudjelovati na sastancima Nacističke stranke, ali je ostao njezin član do raspada države na kraju Drugog svjetskog rata. Nema sumnje da Heideggerove nacističke simpatije, koliko god one trajale, imaju intiman odnos s njegovom filozofskom mišlju. Onje vjerovao, vjerojatno sve do svoje smrti, da je njemački narod predodređen da izvrši monumentalnu duhovnu zadaću – transformacija Bića na Zapadu u kojem njemački narod ne bi djelovao imperijalistički, već za opći boljitak društva u svojoj čitavosti. Po Heideggeru, sudbina nije sudbina koja prisiljava, pa bi bio potreban neki božanski katalizator da probudi njemačku naciju za njezinu povijesnu misiju. Istog je pronašao u entuzijastičnoj masovnosti nacističkog pokreta.

Rasprave o denacifikaciji neposredno nakon Drugog svjetskog rata dovele su do Heideggerovog otpuštanja iz Freiburga i zabrane svake vrste podučavanja. Ipak, nakon nekoliko godina istrage, francuski voditelji istrage su Heideggera konačno klasificirali kao Mitläufera, tj. suputnika. Ispravno kategoriziran ili ne, Heidegger je na koncu ostao razočaran svojim idealima. U ranijem predavanju iz 1935. primjećuje da misao o kojoj se govori kao o filozofiji nacionalsocijalizma, nema nikakve veze s unutarnjom istinom i veličinom pokreta koji bi trebao promijeniti svijet. Njegovo ideološko raspoloženje se tako pokvarilo u posvemašnje razočaranje, a teoriju nacionalsocijalizma je nazvao produktom umova koji pecaju ideje u uzburkanim vodama vrijednosti i izraženih totaliteta.

Heideggerovo sudjelovanje u nacizmu definitivno baca sjenu na njegov život i djelo. Baca li to, i u kojoj mjeri, ljagu na barem neke od njegovih filozofskih djela, teško je jednostavno odgovoriti. Bilo bi neodgovorno ignorirati odnos između Heideggerove filozofije i politike. Nema sumnje da je Heidegger barem neko vrijeme posjedovao stereotipne ksenofobne i rasističke osjećaje. Za neke to dokazuje da je Heidegger počinio “zločine misli”, diskvalificirajući njegov rad kao dio kanona ozbiljne filozofije. Drugi nastupaju apologetski, relativizirajući događaje za koje smatraju da ne moraju imati utjecaj na rad filozofa.

Rasprave o njegovoj odanosti nacističkim idealima ponovno su aktualizirane 2014. godine, kada su objavljene tzv. Crne bilježnice, privatna Heideggerova zapažanja koja sadrže njegova privatna motrišta i kontroverzne zaključke.