Pesimizam poslije Schopenhauera
“Eh da se mogu popeti na zaleđeni mjesec, i povući ljestve za sobom.”
Kako su nestali galebovi?
“Dalmatinci su temperamentna vrsta, a sunce i more savršena podloga za male ljubavi i površne veze.”
U modernom dalmatinskom folkloru teško je naći fascinantnijeg običaja od galebarenja i dihotomije junak-antijunak koju utjelovljavaju galebovi. Oni su ishod patrijarhalnog mentaliteta i bijega od otuđenosti u vrijeme kada se Jugoslavensko društvo počelo otvarati. Naime, u duhu vremena ’70-ih i ’80-ih bilo je gotovo normalno da mlađi muškarci stvaraju kontinuirane romantične zaplete sa strankinjama, dok su ih njihove djevojke nerijetko čekale s krajem turističke sezone. Čednost njima nije dopuštala slično ponašanje, te su naučile živjeti s takvim statusom quo, koji je postao pojam nostalgičnih legendi.
Ljubavne vratolomije sa strankinjama postajale su stvar prepričavanja desetljećima u budućnost, a romanse s kratkim vijekom trajanja svakako su tema o kojoj valja razmisliti kroz više različitih okvira. Prvi je osobni i etički, pri kojem je teško ne primjetiti vezu između naglašene ideje muškosti i praksi koji opasno dodiruju domene seksizma i mizoginije. Drugi je općedruštveni: naime, dalmatinski galebovi su upravo prvi pravi domaći turistički brend, a svojevremeno su vjerojatno bili najpredaniji turistički djelatnici našeg podneblja – do te mjere da su s vremenom prerasli u romanticizirani simbol autohtonog dalmatinskog doživljaja.
Zašto su onda nestali?
autor: Ivan Šarić, 23/02/2023
Vezane objave
Arhiva
Tajni život knjiga
„Napokon, od manjka sna i čitanja viteških romana, mozak mu se osušio i potpuno je sišao s uma.“
