KLFM

Sve frekvencije dekadencije

U noći 24. kolovoza 410. rimska princeza Galla Placidija čekala je kraj svijeta. Njezin voljeni grad bio je pod opsadom nekog novog i stranog naroda. Čula je zvukove gotičkih rogova i rastući nemir oko Salarijskih vrata, a potom ugledala plamenove u obližnjim Salustijevim vrtovima. Barbari su probili zidove i započeo je festival nasilja. Sa svojim klasičnim obrazovanjem, Placidija se mogla prisjetiti Homerovog dramatičnog opisa trojanske blokade. Neprijateljske logorske vatre bile su toliko brojne, pisao je, da su plamtjele poput zvijezda na noćnom nebu. Ali ni Troja, ni Tir, ni Alezija nisu svoj kraj ispisivali tako dugo i izraženo poput njezinog rodnog grada. U kolektivnom sjećanju o propasti i padu nije bilo premca Romi Aeterni, Vječnom gradu, Caput Mundiju, Glavi svijeta, nepobjedivom i nepovredivom…

Kasniji kroničari i religijske figure tvrdili su da je kataklizma koja je zadesila grad uvelike zaslužena, i to zbog dekadencije i ekscesivnog hedonizma koji je obilježio zadnji period njegovog postojanja. Pritom je sam pojam dekadencije, posve lišen konteksta pada Rimskog Carstva višestruk fenomen koji je fascinirao i uznemiravao društva kroz čitavu ljudsku povijest. To je misao koja se istražuje u raznim disciplinama, uključujući filozofiju, umjetnost, književnost i sociologiju. Iako se mišljenja o dekadenciji mogu razlikovati, svako njezino teoretiziranje obuhvaća neku vrstu misli o opadanju ili propadanju.

Kroz istraživanje termina, može se uvidjeti njezina ciklička priroda; s društvima koja često doživljavaju razdoblja dekadencije nakon kojih slijede obnova ili ponovno rođenje. Tradicionalno mišljenje implicira da pretjerana potraga za užitkom i materijalnim bogatstvom može dovesti do erozije tradicionalnih vrijednosti i društvene nejednakosti. Štoviše, dekadencija može stvoriti osjećaj razočaranja i nihilizma, dovodeći u pitanje same temelje na kojima su društva izgrađena.

Katkad se za čitava povijesna razdoblja ili kulture govori da su proživjele ili proživljavaju stanje dekadencije, poput posljednjih razdoblja Rimskog Carstva ili bourbonske Francuske, ali izraz dekadencija se sa sigurnošću može primijeniti samo na postupno propadanje u točno određenom kontekstu i u odnosu na posebne općeprihvaćene kulturne razine. Koliko primjeri Kleopatre, Galle Placidije ili neke modernije figure poput Luja XVI. dokazuju da loša vremena dolaze uvjetovane određenim padom u općem moralu?

Odgovor tražimo u četvrtak u 18. sati.