KLFM

Kršćanska skolastika: Idu li psi u raj?

Kršćanski filozof Toma Akvinski je od Aristotela nasljedio stratificirani model duše koji određuje čitavu strukturu srednjovjekovne rasprave. Duša je tako princip života koji razlikuje bića po funkciji. Vegetativne duše upravljaju rastom i prehranom. Osjetljive duše dodaju percepciju, apetit i kretanje. Racionalne duše svemu uvode intelekt i volju. U ovakvom rasporedu bića, životinje posjeduju prvi i drugi sloj, a samo ljudi posjeduju treći.

Srednjovjekovni pojam cilja života strukturiran je oko njegove kauzalnosti. Općeprihvaćeno mišljenje u srednjem vijeku je bilo da je ljudsko postojanje usmjereno prema krajnjem cilju koji upotpunjuje i usavršava njegovu prirodu. Taj cilj je definiran kao  sjedinjenje s božanskim, što je najsustavnije artikulirao Toma Akvinski kao Blaženu Viziju: izravno, neposredovano znanje božanske biti. Ljudska bića posjeduju intelekt i volju. Te ih sposobnosti kvalificiraju za život izvan konačnosti.

Ova klasifikacija nosi metafizičke posljedice. Za Akvinskog, odlučujuće svojstvo čovjeka je intelektualna aktivnost. On je sposoban shvatiti univerzalije, apstrahirati od materije i sudjelovati u operacijama koje zahtjevaju veći angažman od nagonskog. Iz toga zaključuje da je racionalna duša subsistentna. Trebala bi moći postojati bez tijela. Iz te neovisnosti onda nužno slijedi i besmrtnost. S druge strane, životinjskoj duši nedostaje upravo ta značajka. Osjet, pamćenje i apetit vezani su za tjelesne organe. Kada organizam zataji, raspada se i princip koji organizira njegove funkcije.

Kroz ovakvu vrstu ispitivanja, temelj aristotelovske misli se razvija u kršćansku filozofiju. Počinje s konkretnim radnjama, izborima napravljenim bez nužnosti, željama koje se opiru objašnjenju i sudovima koji zahtijevaju utemeljenje. Iz takvih slučajeva proizlaze specifične varijacije odgovora na središnje probleme filozofije: što je ljudsko biće, kako volja djeluje, zašto se zlo događa i kako se spoznaje istina. Odgovori pokušavaju organizirati ta zapažanja u koherentan prikaz stvarnosti. On je međutim, pod velikim utjecajem prevladavajuće religijske mitologije.