
O čemu govorim kada govorim o trčanju?
Oprostite mi na izricanju očitog, ali svijet se sastoji od svakakvih ljudi.
“Kraj povijesti ili rađanje post-činjeničnog?”
Kraj povijesti i posljednji čovjek je knjiga političke filozofije američkog politologa Francisa Fukuyame iz 1992. Godine. U njoj stoji da je usponom zapadne liberalne demokracije koji se dogodio nakon Hladnog rata i raspada SSSR-a čovječanstvo doseglo “ne samo dolazak određenog razdoblja prosperiteta poslijeratne povijesti, već i sam kraj povijesti kao takve”. Tako su ideološke borbe i sukobi između različitih oblika vlasti u biti okončani, a zapadna politička praksa je trijumfirala kao dominantan i široko prihvaćen sustav.
Dio poteškoća u procjeni teorije leži u tome što se demokracija kao rašireni globalni fenomen pojavila tek nedavno u ljudskoj povijesti, što otežava generaliziranje o njoj. Jedna od glavnih kritika je da Fukuyamin argument naglašava tobožnju neizbježnost i poželjnost liberalne demokracije. Pritom zanemaruje druge potencijalne oblike vladavine i političke sustave. Još se u starogrčkoj misli razmišljalo o tome kako različiti uvjeta i vremena mogu zahtjevati različite oblike vlasti. Zato je gledanje na liberalnu demokraciju kao na krajnji i jedini politički poredak u najmanju ruku naivno.
Većina kritičara tvrde da je Fukuyamina tvrdnja o “kraju povijesti” preuranjena, posebno u svjetlu kasnijih sukoba i geopolitičkih napetosti. Događaji poput uspona autoritarnih režima, sukoba na Bliskom istoku i oživljavanja nacionalizma osporavaju da je liberalna demokracija univerzalno trijumfirala.
Također, problematičnost početnog položaja i kratkovidnost ove teorije počiva na nečemu što se smatra pogrešnom interpretacijom Hegelove misli. Neki kritičari tvrde da je Fukuyama potpuno krivo shvatio njegove ideje, a drugi da ih je suviše pojednostavio: do te mjere da se valjanost takve dijalektike može staviti u pitanje.
autor: Ivan Šarić, 21/11/2023
Arhiva
Oprostite mi na izricanju očitog, ali svijet se sastoji od svakakvih ljudi.
Margine udžbenika često čine njezin najzanimljiviji dio, a priče sa margina društva su redovito one najintenzivnije
“Osjetio sam da je metal mog duha, poput željezne šipke koju je načeo uporni plamen, postupno omekšao i savio nevolje koje su ga pritiskale.”
playlist