Levijatan na čekanju
“Sloboda? Okovi? Oboje?”
Moramo popričati o Wertheru…
“Mogao bih voditi najbolji, najsretniji život da nisam budala”
Glavni protagonist popularnog romana Johanna Volfganga von Goetha simbol je Weltschmerza, termina koji je skovao pisac Jean Paul u doba zanosa romantizma. Taj mal du siècle stvoren je da označi duševno stanje i uvjerenje kako zlo i uzaludna patnja prevladavaju u svijetu, s uvjerenjem kako se takva kozmička nepravda ne može popraviti.
Iako je postao jedan od centralnih pojmova romantizma, Weltschmerz je zapravo vrlo star koncept; naglašeni pesimizam u književnosti, filozofiji ili životu uopće, izraz pojedinca izmučenog nepodnošljivim događajima u trenutku raspada normi i vrijednosti. Elementi Weltschmerza susreću se i u antici, kod Pindara, Sofokla, Euripida, Antistena i Marka Aurelija, u Bibliji, u srednjovjekovnoj misli i poeziji renesanse te u poeziji s kraja 19. stoljeća. O njoj aktivno promišljaju Nietzsche i Schopenhauer, a simptome wertherovske nevolje možemo pronaći u nizu napaćenih ikona moderne pop-kulture, od Erica Rohmera, do Iana Curtisa i Roberta Smitha.
Nadrealna popularnost Goetheovog lika svojevremeno je kulminirala u ludilu takozvanog Wertherfiebera. Priča ide tako da je poistovjećivanje sa tragičnim junakom išlo toliko daleko da su si neki čitatelji oduzeli život na isti način kao i on. U reakciji javnosti, knjiga je zabranjena u brojnim europskim gradovima. Taj porast stope samoubojstava nakon izlaska romana postao je poznat kao Wertherov efekt, a Goethe je čitavu stvar komentirao u žalobnom tonu, ukazujući na tragičnu zabludu pokušaja ostvarenja poetike u eteru stvarnosti.
autor: Ivan Šarić, 30/05/2023
Vezane objave
Arhiva
Pesimizam poslije Schopenhauera
“Eh da se mogu popeti na zaleđeni mjesec, i povući ljestve za sobom.”
