Lijenčine su pobijedile
“Buntovnima i ludima je svaki dan praznik.”
Kunst & Liebe Frequency Machine
“Le Fou, bojim se da sam razmišljao.”
Antiintelektualizam je neprijateljstvo i nepovjerenje prema intelektualcima i intelektualizmu, što se obično izražava kao osuda obrazovanja i filozofije te odbacivanje umjetnosti, književnosti i znanosti. One se tako ocjenjuju kao nepraktični, politički motivirani, pa čak i prezira vrijedni oblici ljudskih aktivnosti. U takvom se sustavu vrijednosti antiintelektualci percipiraju kao zagovornici tzv. običnog naroda: borci protiv političkog i akademskog elitizma. Skloni su vidjeti obrazovane ljude kao statusnu klasu koja dominira političkim diskursom i visokim obrazovanjem, ne obraćajući pozornost na brige običnih ljudi.
Neke totalitarne vlade su u prošlosti manipulirale javnim mišljenjem primjenom određenih oblika antiintelektualizma, sve u svrhu potiskivanja političkog otpora. Tijekom Španjolskog građanskog rata te diktature Francisca Franca koja je uslijedila, reakcionarna represija bijelog terora bila je izrazito antiintelektualna: većina od 200.000 žrtava režima bila je dio španjolske inteligencije, politički aktivni nastavnici i akademici, umjetnici te kroničari svrgnute Druge španjolske republike. Malo kasnije, na drugom kraju svijeta, tijekom kambodžanskog genocida sedamdesetih, totalitarni režim gotovo je uništio cjelokupno obrazovano stanovništvo.
Koncept intelektualizma zahtjeva zamišljanje privilegirane skupine koja je, za razliku od pojedinaca koji razmišljaju emocijama, sposobna djelovati racionalno ususret velikim problemima. Nasuprot tome, po pisanju Richarda Hofstadtera, antiintelektualne ideje i stavovi dijele “sumnju u postojanje uma i onih za koje se smatra da ga predstavljaju”. Fenomen može biti opasan ako ga se iskoristiti za kreiranje podrške različitim političkim pokretima, što je naročito evidentno u političkom diskursu 21. stoljeća. Međutim, antiintelektualizam kao pojam je inherentno problematičan jer riječi intelekt i intelektualac nisu ništa doli iluzorne kategorije. Ne postoji objektivno uspostavljena skupina intelektualaca. Samim tim, nitko ne može odlučiti tko je sposoban razmišljati intelektualno, to jest, nauštrb emocija.
autor: Ivan Šarić, 24/03/2024
Arhiva
“Nemojte me buditi za kraj svijeta osim ako ne bude jako dobrih specijalnih efekata.”
― Roger Zelazny, Princ Kaosa
“Nasmiješit ću se, moj će se osmijeh spustiti u tvoje zjenice, i Bog zna što će postati.”
playlist