KLFM

O plemenitom primitivcu

Nešto više od stoljeća nakon što je Thomas Hobbes nazvao život u prirodnom stanju usamljenim siromašnim i kratakim, Jean-Jacques Rousseau usprotivio se da je ljudska priroda u biti dobra i da smo mogli živjeti mirnim i sretnim životom puno prije razvoja bilo čega poput moderne države.

U književnosti novog vijeka idealizirani pojam neciviliziranog čovjeka simbolizira urođenu dobrotu pojedinca neiskvarenog utjecajima civilizacije. Glorifikacija neiskvarenog divljaka dominantna je tema u romantičarskim spisima XVIII. i XIX. stoljeća.

Sam koncept se, međutim može pratiti do antičke Grčke , gdje su Homer, Plinije i Ksenofont idealizirali primitivne skupine koje su okruživale njihove polise, stvarne i izmišljene. Kasniji rimski pisci kao što su Horacije, Vergilije i Ovidije slično su gledali na neke druge narode, Skite i Tračane.

U svom eseju Plemeniti divljak, Charles Dickens je protagonist pretvorio u retorički oksimoron satirizirajući britansku romantizaciju primitivizma u filozofiji i umjetnosti koju je omogućio moralni sentimentalizam. Na mnogo načina, pojam plemenitog divljaka uključuje fantazije o dalekim zemljama koje zadiru u srž razgovora u društvenim znanostima o orijentalizmu, kolonijalizmu i egzotičnosti.

Hobbes je za primjer dao američke Indijance kao ljude koji žive u ratobornom prirodnom stanju koje prethodi plemenima i klanovima koji su se organizirali u društva koja čine civilizaciju. U antropologiji njegovog vremena pojam plemeniti divljak je označavao gospodara prirode, tobožnjeg idealnog čovjeka rođenog iz stavova teorije moralnih osjećaja.

U djelu Rat prije civilizacije: Mit o miroljubivom divljaku, arheolog Lawrence Keeley tvrdi da je mit o moralnom padu civiliziranog čovjeka proturječan i opovrgnut mnoštvom arheoloških dokaza koji pokazuju da je nasilje bilo uobičajena praksa u ranim ljudskim društvima. Za posljedicu, naivna paradigma plemenitog divljaka izvitoperila je antropološku literaturu u političke svrhe.

Štoviše, suvremeni antropolozi ukazuju na neutemeljenost moralnog uzdizanja plemenitog divljaka iznad civiliziranog čovjeka. Pogotovo zbog oblika romantiziranog primitivizma koji ukalupljuje domorodačke narode u pacifistički stereotip primitivaca koji žive uravnotežen način života ograničen tradicijom. Isti ih je, ironično, obeshrabrio od napredovanja u dominantnu kulturu analognu onoj europskoj.

Neki idu korak dalje i tvrde da je sam pojam fabrikacija s kojom Rousseau gotovo da i nije imao veze. Ona je mišljenja da je takav stereotip ništa drugo nego rasističko propagandno sredstvo britanskih novovjekovnih antropologa za stvaranje klime u kojoj se može na ugodniji način govoriti o ropstvu i genocidu.