Levijatan na čekanju
“Sloboda? Okovi? Oboje?”
Kunst & Liebe Frequency Machine
“Istina s ove strane Pirineja, zabluda s druge.”
Smatra li se nešto ispravnim ili pogrešnim može se promijeniti ovisno o mišljenju, kontekstu, kulturi ili nizu drugih čimbenika. Herodot, grčki povjesničar iz 5. stoljeća prije Krista, iznio je ovo gledište kada je primijetio da različita društva imaju različite običaje i da svaka osoba misli da su običaji vlastitog društva najbolji. Pritom nijedan skup društvenih običaja, smatrao je Herodot, nije stvarno bolji ili gori od bilo kojeg drugog. Klica je to iz koje je nastao moralni relativizam; ideja da ne postoje apsolutna pravila koja određuju je li neki postupak ispravan ili pogrešan.
Od šezdesetih godina 20. stoljeća, etički relativizam se počeo povezivati sa postmodernizmom, složenim filozofskim pokretom koji je dovodio u pitanje ideju objektivnosti u mnogim područjima, pa tako i u etici. Mnogi postmodernisti smatrali su samu ideju objektivnosti sumnjivim izumom moderne, tj. post-prosvjetiteljske ere.
Veći dio ljudske povijesti, filozofi i znanstvenici su vjerovali da postoji objektivna, univerzalna i nepromjenjiva istina o svemu, uključujući znanost, etiku, i religiju. Pritom je prevladavalo mišljenje da je ljudski razum dovoljno moćan da otkrije tu istinu. Relativisti, naprotiv, tvrde da čak i ako se prirodni svijet u konačnici sastoji samo od vrijednosno neutralnih činjenica, etika još uvijek ima temelj u ljudskim osjećajima i društvenim konvencijama.
Ako, s objektivne točke gledišta, vlastite vrijednosti i vrijednosti nečijeg društva nemaju poseban značaj, tada se stav “živi i pusti živjeti” prema vrijednostima drugih ljudi čini izuzetno primjerenim.
autor: Ivan Šarić, 27/09/2023
Arhiva
playlist