KLFM

(Ne)poželjna ravnodušnost

Stoicizam je antički nauk koji zagovara život u skladu s prirodom i vlastitim razumom, jer mudar čovjek jedino tako može postići mir duše. Pritom je od presudne važnosti znati na koje stvari možemo utjecati, a na koje ne. Tako čovjek mora biti spreman djelovati u stvarima koje može oblikovati, a nedaće koje su van njegove kontrole ne bi smjele biti vrijedne brige niti izgubljenog vremena.

Stoicizam se često prikazuje kao oštar i nemilosrdan način razmišljanja. Ipak, njegovi poklonici inzistiraju na tome da je on oslobađajući, radostan način života. Utemeljen od strane antičkog filozofa Zenona, stoicizam je filozofija koja i danas ima mnogo pristaša. Taj filozofski sustav je imao trajan utjecaj na povijest misli. Utjecao je na razvoj kršćanskog morala i teologije, a također i na modernu filozofiju.

Mišljenje stoika je da čovjek ne može spriječiti da mu sudbina zadaje ugode i boli, ali može, podnoseći sve njezine udarce, sačuvati ponosnu samosvijest time što neće smatrati ugodu nečim dobrim, a bol nužno zlom. Krepost se tako poistovjećuje s racionalnim svladavanjem afekata, a porok, koji se sastoji u dominaciji afekata nad umom, jedino je zlo. Za sve ostale stvari i odnose ne vrijedi imati nikakav drugi osjećaj osim ravnodušnosti. Pa čak ni na život sam po sebi.