KLFM

Pakao: drugi ljudi

Vjerojatno najglasovitija Sartreova rečenica dolazi iz kazališnog komada Bez Izlaza,  ili u drugom prijevodu, Iza zatvorenih vrata; jednočinke sa samo tri lika koji su u doslovnom paklu kao nedavno preminule osobe prisiljene međusobno komunicirati protiv svoje volje. Sami narativ je interesantan i potiče brojna pitanja, no u kolektivnom je sjećanju ostala upamćena po čuvenoj frazi “L’enfer, c’est les autres” ili “Pakao su drugi ljudi“. Rečenica služi kao indirektna referenca na Sartreove ideje o izgledu i trajnoj ontološkoj borbi uzrokovanoj objektifikaciji iz vizure svijesti drugih.

Sve ono što se događa u predstavi povezano je sa širim Sartreovim konceptom pogleda i načinom na koji se nalazimo objektivizirani pukom idejom da nas netko motri. Zbog toga smo u stanju zamisliti sebe kao da smo gledani i, zauzvrat, promatrani ili osuđivani.

Srećom, sam Sartre ima dobar odgovor na ovu situaciju: ako su odnosi s nekim drugim truli ili pokvareni, onda ta druga osoba može predstavljati sami pakao. Zašto? Jer kada razmišljamo o sebi, kada pokušavamo upoznati sebe, koristimo znanje o nama koje drugi ljudi već imaju. Sudimo sebi sredstvima koja drugi ljudi imaju i koja su nam dali da sami sebe osuđujemo. U sve što kažemo o sebi uvijek ulazi tuđi sud. U sve što osjećamo o sebi ulazi tuđi sud, što nekima može predstavljati sliku stvari kakve jesu, a drugima doslovni pakao.