Tajni život knjiga
„Napokon, od manjka sna i čitanja viteških romana, mozak mu se osušio i potpuno je sišao s uma.“
Pakao: drugi ljudi
“Nasmiješit ću se, moj će se osmijeh spustiti u tvoje zjenice, i Bog zna što će postati.”
Vjerojatno najglasovitija Sartreova rečenica dolazi iz kazališnog komada Bez Izlaza, ili u drugom prijevodu, Iza zatvorenih vrata; jednočinke sa samo tri lika koji su u doslovnom paklu kao nedavno preminule osobe prisiljene međusobno komunicirati protiv svoje volje. Sami narativ je interesantan i potiče brojna pitanja, no u kolektivnom je sjećanju ostala upamćena po čuvenoj frazi “L’enfer, c’est les autres” ili “Pakao su drugi ljudi“. Rečenica služi kao indirektna referenca na Sartreove ideje o izgledu i trajnoj ontološkoj borbi uzrokovanoj objektifikaciji iz vizure svijesti drugih.
Sve ono što se događa u predstavi povezano je sa širim Sartreovim konceptom pogleda i načinom na koji se nalazimo objektivizirani pukom idejom da nas netko motri. Zbog toga smo u stanju zamisliti sebe kao da smo gledani i, zauzvrat, promatrani ili osuđivani.
Srećom, sam Sartre ima dobar odgovor na ovu situaciju: ako su odnosi s nekim drugim truli ili pokvareni, onda ta druga osoba može predstavljati sami pakao. Zašto? Jer kada razmišljamo o sebi, kada pokušavamo upoznati sebe, koristimo znanje o nama koje drugi ljudi već imaju. Sudimo sebi sredstvima koja drugi ljudi imaju i koja su nam dali da sami sebe osuđujemo. U sve što kažemo o sebi uvijek ulazi tuđi sud. U sve što osjećamo o sebi ulazi tuđi sud, što nekima može predstavljati sliku stvari kakve jesu, a drugima doslovni pakao.
autor: Ivan Šarić, 23/08/2023
Vezane objave
Arhiva
Sokratova Apologija
“Stigao je čas polaska. Ja da umrem, a vi da živite. Što je bolje, samo Bog zna.”
Što nas znanstvena fantastika može naučiti o filozofiji?
“Negdje nešto nevjerojatno čeka da bude otkriveno.”
