KLFM

A što ćemo s truljenjem mozga?

Brainrot je moderni izraz koji se često koristi za opisivanje stanja intelektualnog propadanja i kognitivne stagnacije uzrokovane produljenom izloženošću plitkom, ponavljajućem i pretjerano stimulirajućem sadržaju. Iako je sama kovanica relativno nova, i proizlazi iz internetske kulture kako bi se opisali učinci prekomjernog gledanja sadržaja vođenog algoritmima, problem koji predstavlja u suštini je daleko stariji. Priroda tog percipiranog procesa povezana je s načinom na koji ljudski um reagira na podražaje. Kada se ljudima neprestano daje sadržaj koji ne zahtijeva mnogo truda i koji je osmišljen kako bi povećao angažman, njihova sposobnost da se usredotoče i razmišljaju s vremenom se smanjuje.

Sentiment o intelektualnoj dekadenciji koja stoji iza ovakvog fenomena definitivno nije nov. Povijest nudi brojne primjere društava koja su proživljavala slične faze takve stagnacije. Iako definitivno ne u očitom vidu besciljnog skrolanja prema dolje, historiografija nam ipak može jasno pokazati neke primjere sličnih procesa u vremenima koja su ocjenjena kao razdoblja društvenog pada.

Filozofija je dugo naglašavala važnost kognitivne odgovornosti, upozoravajući na opasnosti zanemarivanja svojih intelektualnih dužnosti. Od Sokrata preko Kanta do suvremenih filozofa, mislioci su dosljedno tvrdili da intelektualna lijenost;  bilo u obliku slijepog slijeđenja autoriteta ili prepuštanja površnim stvarima koje odvlače pažnju, vodi moralnoj korupciji i osobnoj stagnaciji.

Ciklička teorija civilizacije Oswalda Spanglera sugerira da sve velike kulture prolaze kroz proces rasta, vrhunca i neizbježnog propadanja. On tvrdi da jednom kada civilizacija dosegne stupanj pretjerane urbanizacije, birokratizacije i kulturne iscrpljenosti, njezina vitalnost počinje opadati. Suvremeni svijet, sa svojim pretjeranim oslanjanjem na zabavu, pasivnim konzumerizmom i averzijom prema rigoroznim intelektualnim izazovima, po mnogima pokazuje znakove istog procesa.